Birkin era: Zašto sve it-torbe današnjice počinju izgledati kao Hermès?

Godinu iza nas je obilježila smrt Jane Birkin, istovremeno legendarne i kontroverzne francuske pjevačice britanskih korijena čiji je život obilježila tada diskutabilna veza sa Sergeom Gainsbourgom, posebice nakon njihove senzualne pjesme Je t'aime moi non plus. Birkin, osim što je u svojoj karijeri nizala filmske i glazbene uspjehe, je postigla ono što je rijetkima pošlo za rukom - ime joj je ovjekovječeno u obliku torbe. I to ne bilo kakve torbe, jer kako bi Hermèsov prodavač rekao Samanthi Jones u poznatoj epizodi Seksa i grada: ''to nije samo torba, to je Birkinica''.

Priča o nastanku Birkin torbe je gotovo mitološka, a seže u daleke osamdesete kada je Jane Birkin u avionu sjedila pored tadašnjeg direktora Hermèsa Jeana- Louisa Dumasa kojem se požalila na nepraktičnost svojih pletenih košara koje je obožavala nositi. Dumas je tada, navodno na maramici koju je dobio uz avionski sendvič, skicirao prvu verziju torbe koja je kasnije imenovana po slavnoj pjevačici i glumici. Da, Birkin je do kraja života imala pravo na jednu takvu torbu godišnje, no u starosti je tu opciju odbila, a Hermès je čak pokušala nagovoriti da uklone njeno ime s torbe zbog nehumane prakse nabavljanja krokodilske kože za najskuplje verzije te torbe.

Birkin je time postala druga žena u povijesti kojoj je Hermès pružio ovu najveću moguću čast u modnoj sferi. Prva je bila, naravno, Grace Kelly koja je torbu Sac a Depeches redovno koristila za skrivanje svog trudničkog trbuha od objektiva gladnih objektiva paparazza i očiju javnosti. To je bio možda prvi ikada slučaj nenamjernog influencinga, pošto je Sac a Depeches odmah u javnosti postala poznata kao 'Kellyna torba', njena prodaja je porasla gotovo automatski, a službeno je preimenovana u Kelly 1977. godine. Kelly je, osim Sac a Depeches, davne 1923. bila poznata kao Bugatti torba, a ime je dobila po supruzi Ettorea Bugattija, originalnog kreatora ovog bezvremenskog dizajna.

Možemo s punim pravom reći kako je Hermès tvorac prvih ikada it-torbi. It-torba je, kao što znamo, torba koja nadilazi koncept trenda i kojoj u velikoj većini slučajeva na sekundarnom tržištu cijena ostaje ista ili čak raste. It torbe, osim Kelly i Birkin, su definitivno Chanel preklopna torba, Gucci Bamboo, Fendi Baguette, Louis Vuitton Speedy i mnoge druge. Ipak, za razliku od ovih, Hermès je pametno odigrao svoju luksuznu igru stvaranjem takozvane umjetne oskudice i limitiranjem godišnje proizvodnje Kelly i Birkin torbi. Nikada se nije moglo samo ušetati u njihovu najbližu trgovinu i iz nje izaći s novim Birkin modelom. U prošlosti su se koristili listama čekanja, neke od kojih su vam prvu dostupnu torbu pružale tek dvije ili tri godine nakon što se zapišete, a danas se koriste metodom koju mnogi korisnici na društvenim mrežama nazivaju 'the spending game' gdje se jedan od ova dva modela torbi nude kupcu tek nakon što je potrošio određeni iznos novca na neke druge njihove proizvode. Tajna iza ove metode je činjenica da njihovi prodavači ne dobivaju postotak od prodaje ako je u pitanju Kelly ili Birkin torba, te je s jednim osobnim prodavačem potrebno, kako kaže većina, potrošiti oko 15 tisuća eura kako bi oni uopće pomislili ponuditi vam Birkin koja košta jednako toliko.

Hermès, jedna od rijetkih modnih tvrtki koja je i dalje u većinski obiteljskom vlasništvu, je u modnoj industriji poput jednoroga. Ako ne poput jednoroga, onda definitivno poput nacrta koji velika većina modnog svijeta više ili manje uspješno pokušava replicirati unazad nekoliko godina. Od svojih samih početaka, obitelj Hermès je fokus stavljala na kvalitetu, vrhunski ručni rad, limitiranu izradu i neviđenu ekskluzivnost. Zvuči vam poznato? Niste u krivu ako ste odmah pomislili na trend tihog luksuza i minimalizma koji je vladao sve dok ga nije srušio brat summer, ali čije potrese osjećamo i ove godine. Zbog toga nije čudno što se, ako to već ne mogu dugom tradicijom, poviješću i sl., razne modne kuće danas kostimiraju u nešto što je poput Hermèsa, ali to nikada neće ni biti. Impresivne vještine izrade spojene s kvalitetnim, ponekad minimalnim dizajnom danas iskazuju jedino Matthieu Blazy u Bottegi Veneti i Alaia koju potpisuje Pieter Mulier. Primjerice, pokušaj još tišeg Burberryja s jakim it-torbama na kojem trenutno radi Daniel Lee je pucanj u prazno, kao i svaki drugi zaokret estetike bilo koje modne kuće koja je se odjednom ove sezone utapa u moru luksuznog, ali monokromatskog pamuka, vune i kože.

Gucci, Louis Vuitton i mnogi drugi nakon nekoliko desetljeća hiperprodukcije i relativno pristupačnih cijena za luskuzne brendove pokušavaju stvoriti umjetnu oskudnost, uvode liste čekanja i dižu cijene svojih torbica na razine Hermèsovih. S vizualne strane, nije čudno što su određeni brendovi naročito nakon smrti Jane Birkin, u svojim kolekcijama odlučili ponuditi torbe koje jasno evociraju oblike Kelly ili Birkin torbe. Dok to nije bio izravan slučaj u Miu Miu kolekciji za proljeće ove godine, njihove standardne kockaste torbe su na reviji bile stilizirane na način koji podsjeća na Jane Birkin i njene raskokane Birkin torbe oblijepljene naljepnicama s banana i pretrpane svime i svačime. Versace je u svojoj kolekciji za istu sezonu predstavio nekoliko torbica čiji zatvarači neodoljivo podsjećaju na Kelly torbu. Prada je u svojoj muškoj kolekciji za jesen ove godine prikazala novi model pravokutne torbe koja se zatvara s dva remena, nešto što je prisutno i na Birkin i Kelly torbama. Kultni brend The Row je nedavno u svoj asortiman uveo Margaux torbu koja podsjeća na Hermèsov model Bolide, a Kelly u njihovoj režiji ćemo sigurno dočekati, pošto je to omiljeni model osnivačica. Čak je i najveći Hermèsov suparnik Louis Vuitton predstavio torbu identičnih zatvarača s lokotom, nešto što u dugoj povijesti ovog brenda nismo skoro vidjeli.

Hermès iz plejade ''kopija'' i onih koji svoje modne kuće pokušavaju svesti na minimum minimuma i za to naplatiti maksimum maksimuma izdvaja... činjenica da on nikada nije ni bio tihi luksuz? On nije ni new money, ni old money brend, već je zlatna glava na vrhu totema luksuzne mode čije kultne modne dodatke prepoznajemo iz aviona. Bilo bi apsurdno reći da brend koji ima možda najprepoznatljivije torbe na svijetu spada u bilo što sa predznakom tiho. Tišinu ova obiteljska modna kuća nikada nije ni voljela, pošto u redovima prijašnjih kreativnih direktora imaju misterioznog Martina Margielu.

Kelly i Birkin torbe su svake sezone redizajnirane, ponekad u suradnji s raznim umjetnicima i dizajnerima, a to je slučaj bio u Y2K periodu kada je dizajner Jun Takahashi za ovu kuću izradio Kelly torbu prepunu zakovica. Ovdje je nekada bio i polarizirajući Jean Paul Gaultier zbog kojeg su luksuz i kreativnost svake godine bili poput mjuzikla, a ne nijemog filma. Da, Hermès svoje cijene i uspjeh temelji na odličnim materijalima i tradicionalnoj izradi, ali za razliku od mišljenja čitavog modnog svijeta, on tihi i minimalistički brend zapravo nikada nije ni bio.