Island
Fotografije: marina rogoznica //

Island

Piti vodu koja dolazi izravno s ledenjaka, jesti zlaćano smeđi raženi kruh koji se 24 sata pekao u vrućem pijesku, kupati se u mliječno plavoj geotermalnoj laguni, hodati između dvije tektonske ploče... Zvuči nevjerojatno da se sve to može doživjeti na istome mjestu.

Prvi put kad sam, zahvaljujući kolegici Almi koja me pozvala da joj se pridružim kao jedan od vodiča na turi za Island, vidjela tu zemlju iz aviona, na tren sam se zapitala zašto ta smeđa amorfna površina s nekoliko zelenih obrisa mahovine tako fascinira moju kolegicu. Nakon slijetanja na aerodrom Keflavik, koji se nalazi u srcu poluotoka/regije Reykjanes, uzbuđeno smo krenuli u istraživanje tog geološki iznimno važnog područja Islanda. Iskreno, pomislila sam da smo sletjeli na Mars. Osim što je u našem slučaju ovaj planet odjednom zamirisao poput trulih jaja zaostalih nakon uskrsnih praznika. Uskoro smo doznali i zašto. Stigli smo do Gunnuhvera, polja parnih fumarola koje ispuštaju sumporne plinove i ključajućih muljevitih lokvi. Kad smo nakon toga u obližnjem Sandviku krenuli preko „mosta između dva kontinenta“ (na islandskom: Brúin milli heimsálfa), malog pješačkog mosta iznad velike fisure koja razdvaja dvije tektonske ploče – Euroazijsku i Sjevernoameričku – znala sam da smo na zaista posebnom mjestu na ovom svijetu. Geološki promatrano, Island je beba.

Ne više od 20 milijuna godina prošlo je otkad su vulkani na površinu sjevernog Atlantika počeli izbacivati lavu stvarajući tako bazu onog što će postati Island. Danas je to i dalje jedna od vulkanski najaktivnijih točki na svijetu, zemlja vatre i leda, ultimativni put za zaljubljenike u prirodu. Zapravo, možemo reći da je Island mnogima i upao u oko nakon erupcije vulkana Eyjafjallajökull, koji ne samo da je stvorio oblak pepela koji je dosegao visinu od deset kilometara i prouzročio kaos u avioprometu nego je stvorio i problem kod mnogih voditelja vijesti koji su se danima borili s tim kako točno izgovoriti ime tog rigača vatre. Kad čujete da se pločnici Reykjavika griju zimi pa nemaju problema s čišćenjem snijega i da griju dio oceana ispred gradske geotermalne plaže Nauthólsvík, zasigurno pomislite kolike svote novca poreznih obveznika odlaze na takva ekstravagantna rješenja. Tu još jednom dolazi do izražaja beskrajno bogatstvo prirode koju ta zemlja ima. Prirodna topla voda koja izvire iz tla obilježava Island još od prvih doseljenika.

Ingólfur Arnarson, prvi Viking koji je nogom kročio na islandsko tlo, nazvao je Reykjavik upravo tako – Reykjavik ili „dimni zaljev“, baš zbog oblaka pare koji su se uzdizali iznad doline Laugavegur. Danas je ova najsjevernija prijestolnica živahan grad bogat kulturnim atrakcijama i uzbudljivim noćnim životom. U jednu ruku zadržao je taj rustikalni šarm maloga grada, a u drugu imate dojam da ste u velegradu koji se ponosi veličanstvenom koncertnom dvoranom Harpa, vrhunskim restoranima, galerijama, festivalima... Ljudi su neposredni, srdačni, nema protokola ili puno pompe. Na Islandu se ne nosi visoka moda (štoviše, na otoku nema nijedne dizajnerske trgovine visoke mode), ali nose se lopapeyse, prekrasne vunene veste različitih boja i dezena izrađene od autohtone islandske ovčje vune.

Čini se kontradiktorno s obzirom na njihov iznimno visok standard, ali kulturološki njima industrija luksuza ne imponira kao nama i ne troše novac na modu kao mi. Svi redom, od predsjednika države nadalje, oslovljavaju se imenom. Nema nedostupnih, čak su se i brojne holivudske zvijezde koje su snimale na Islandu tu osjećale kao potpuni anonimci. Možda zato što na Islandu nema paparazza. Emancipacija žena ovdje nije samo slovo na papiru, na Islandu je to način života. Godine 2009. premijerka Islanda postala je Jóhanna Sigurðardóttir, prva deklarirana gay premijerka u svijetu. Kad je na predsjedničkim izborima 1980. pobijedila Vigdís Finnbogadóttir, prva žena na svijetu demokratski izabrana za predsjednicu, časnu dužnost preuzela je kao samohrana majka posvojene kćeri. U koje god godišnje doba posjetili ovu zaista čudesnu zemlju uvijek morate imati na umu moju najdražu izreku: nema lošeg vremena, samo loše odjevenih ljudi.

Bez obzira na to je li ljeto ili zima u svom omiljenom koferu uvijek morate imati kapu, kabanicu i dobre nepropusne cipele. Tako ćete biti spremni na sve vremenske (ne)prilike, ali i na avanture koje vas očekuju: uživanje u beskrajnim prostranstvima, šetnji crnom plažom dok valovi Atlantskog oceana udaraju o obalu, prekrasnim konjima (nemojte ih slučajno zvati ponijima), istraživanju ledenjaka, kušanju „crne smrti“ (to ću ostaviti vama da otkrijete što je), otkrivanju veličanstvenih vodopada...

Lifestyle