‘’Nakon mene, poplava,’’ rekao je Garavani u dokumentarcu Valentino: Posljednji car koji je 2008. pratio izradu posljednje kolekcije ovog talijanskog oca visoke mode. I dok smo zaista osjetili poplavu tuge nakon što je Garavani po posljednji put pognuo glavu na vrhu svoje piste, bojim se što će svijet mode i šire osjetiti kada isto učini Giorgio Armani. Čini se da to svakako više neće moći bez pomoći svojih modela, jer njegovih devedeset godina nije malo i čini se da u posljednje vrijeme uzimaju svoje. Ipak, iako Armani fizički slabi, njegova Privé linija visoke mode je nikad jača.
Pitam se kako nam ne dosadi konstantno gledati onaj poznati materijal metalizirane organze na gotovo svakoj Privé reviji, isti koji je Armani debitirao u kolekciji za proljeće 2011. godine? Kako nam ne dosadi gledati defile senzacionalno izvezenih večernjih haljina kojima zbog kompleksnosti i kirurške preciznosti ne može parirati ni Schiaparelli?
Talijanskom kralju mode se ne može približiti nitko, jer svaku Privé kolekciju radi kao da mu je posljednja. Jednom je prilikom John Galliano, dok je još radio za Dior, izjavio da je dizajner dobar samo onoliko koliko mu je dobra najnovija kolekcija. To se u slučaju Armanija ne može računati, jer njegov gotovo križarski rat prema perfekcionizmu i modnoj preciznosti nikada ne izostaje.
Bez obzira na njegove strogo rezane komade, serija dnevnih couture kombinacija i dalje odražava njegovu filozofiju udobnog luksuza koju je postavio na samom početku njegove karijere. Dok se brutalnost visoke mode cijeni, pogotovo onda kada se uvjerimo u onu staru i toksičnu ‘’za ljepotu treba trpjeti’’, Armani Privé se i vizualno iščitava kao najudobnija visoka moda koja postoji. Jesmo li dovoljno ludi nositi Privé dimije i izvezenu vestu na kavu u susjedstvo? Jesmo - i rado bismo, ali samo onda kada nas njihova cifra ne bi bacila u dužničko ropstvo, no blago onima koji to mogu.
S obzirom na to da je ova kolekcija označila 20 godina postojanja njegove Privé linije, nisu nas iznenadili neki večernji komadi koji su citirali prošle kolekcije. Imao sam veliku zadovoljstvo prije dvije godine posjetiti njegov muzej u Milanu, Armani Silos, gdje sam u retrospektivi njegove karijere mogao uočiti iste motive.
Orijentalne, no s ukusom odrađene simbole, asimetrične haljine s valovima šarenih kristala, precizno obojenu i nevidljivu souffle tkaninu koja bi posramila i Balenciaga haljinu Nicole Kidman na Zlatnim globusima.
U ovoj kolekciji se zaista ne može pronaći mana. Možda će zvučati pomalo dosadno o Armaniju pisati isključivo afirmativno, ali tražiti mu manu bi bilo jednako pronalaziti iglu u plastu sijena. I dok bilježimo još jednu bezgrešnu kolekciju u punish 20 godina bezgrešnog rada, ostaje nam nadati se kako će signor Armani nastaviti istim, nezaustavljivim tempom bez obzira na godine.
