‘’Muka mi je od proživljavanja velikih povijesnih događaja’’ - kaže meme koji je nastao tijekom 2021. i, jednim pogledom na nepredvidiva vremena u kojima živimo, ostao relevantan gotovo pet godina kasnije. Da ju nije profanizirala ona odmilja nazvana ‘’igra glazbenih stolica’’, velika smjena kreativnih glava u Dioru je možda jedan od najvećih povijesnih događaja koji se može odviti u svijetu mode. Možda su povijesno relevantnije jedino promjene u Chanelu, no u tom slučaju ulazimo u drugu dimenziju u kojoj vrijede potpuno drugačiji zakoni modne termodinamike.
Smiješi li nam se, konačno, novi početak u Dioru? Ako smo slušali višemjesečne glasine, koje je jednim dijelom potvrdio dolazak Jonathana Andersona na čelo muškog dijela brenda - vjerojatno. Ako pogledamo na vrlo sentimentalnu cruise kolekciju, odnosno kompilaciju visoke mode i pret-a-portera, koja se ispostavila posljednjom kreativne direktorice Maria Grazia Chiuri za Dior - definitivno.
Predivna konfuzija
Nije to samo naslov knjige Francesca Piccola koja analizira kaotičnu povijest talijanskog filma i teatra koja se našla na vrhu popisa inspiracija za ovu kolekciju, već i činjenično stanje ove kolekcije. Iako je najavljena kao cruise kolekcija, što inače u kontekstu Diora i Chiuri znači eksperimentiranje s ležernim siluetama i tradicionalnom izradom, ova je naposljetku bila kombinacija pret-a-porter i haute couture komada.
Trik i igra raspoznavanja što je ovdje visoka moda, a što ne, koji bi u svakom drugom slučaju oduševio modne entuzijaste kao u slučaju Rousteingovog Balmaina koji ovaj modus operandi prakticira od stadionske revije koju je zatvorila Cher, je ovdje pao na gluhe uši. Kritika na Dior koji Chiuri potpisuje gotovo jedno desetljeće je upravo ta slaba diferencijacija između onoga što bismo trebali smatrati vrhuncem mode današnjice i onoga što će se pronaći u izlozima Dior trgovina.
Bez obzira na to, ovu možemo prozvati jednom od jačih, ako ne i najjaču Chiuri kolekciju za brend. Opipljivo je talijanska, mistična i puna dubine, poput grada i palače u kojoj je prikazana. Neke haljine podsjećaju na liturgijsku odjeću, a crveni i crni baršun odaje počast sestrama Fontana koje su osmislile kostime Anite Ekberg u filmu La Dolce Vita.
Haljine od čipke ili s reljefnim uzorcima nadopunjene su s jaknama vojničke estetike s crnim obrubima i ukrasnim gumbima. Čitava kolekcija donosi niz elemenata u bijeloj boji, u različitim materijalima koji prate siluetu tijela.
Dok bismo element poveza na očima mogli povezati sa samim nazivom kolekcije ''Duhovi teatra'' ili s antičkim prikazom božice pravde, nije moguće ignorirati paralelu koja se stvorila s posljednjom kolekcijom Kima Jonesa za muški dio brenda. Kako se ispostavilo, ovi povezi su više od puke slučajnosti.
U obranu ‘’dosadne’’ mode
‘’Ja sam talijanska dizajnerica, a Talijani su poznati po svom pret-a-porter sektoru. Nema smisla stvarati nešto što nije nosivo’’, rekla je Chiuri u intervjuu za Business of Fashion početkom 2022. godine. Zaista, Chiuri je Dioru započela eru koja je dijametralno suprotna od njenih prethodnika.
Prvenstveno, sve što se ikada prikazalo na pisti je naposljetku bilo i proizvedeno i dostupno u trgovinama. Hit modni dodaci, među kojima se ističe nestvaran uspjeh Book tote torbe, povećali su prihode Dioru i LVMH-u za nekoliko milijardi eura u prve tri godine.
Maria Grazia Chiuri ušla je u povijest 2016. kao prva žena koja se ikada pronašla na najvišoj poziciji kuće Dior - one zadužene za žensku i visoku modu. Međutim, nakon svake revije su se slijevale osrednje ili negativne recenzije kritičara koje su njene kreacije nazivale neinspirativnim i repetitivnim, posebice u slučajevima konstantnog referiranja na jednu siluetu, talijansku tradiciju tarota ili feminističke ikone.
Uz to, virtue signaling lapsusi poput ‘’Peg The Patriarchy’’ korzeta na Cari Delevingne i ‘’Tax The Rich’’ natpisa na haljini američke političarke Alexandre Ocasio Cortez i rubni slučajevi kulturne aproprijacije su bacili sjenu na njen ogroman komercijalni uspjeh.
I dok su njene kolekcije redovno postajale dežurni meme materijal svakog Tjedna mode u Parizu (prisjetimo se zlatne kuće na finalu revije za kolekciju visoke mode 2019.), nemoguće je izostaviti činjenicu kako je Chiuri došla u kuću koja je bila pred, blago rečeno, raspadom.
Potresi koje je uzrokovao John Galliano 2011. su i dalje odjekivali modnom industrijom, a avangardni Raf Simons ni nakon tri godine nije uspio u potpunosti osvojiti javnost sa svojim ‘’ultrasuvremenim’’ Diorom. Chiuri je uspjela zaokrenuti estetiku, poslovanje i profit brenda u samo par sezona, nešto s čime se i puno ‘’bolji’’ dizajneri i njihovi šefovi bore desetljećima.
Grazie, Maria
U današnjoj modnoj industriji, koja je na gotovo tjednoj bazi obilježena skandalima, PR katastrofama, promjenama kreativnih direktora, padovima prodaje i redefiniranjem samog koncepta onoga što smatramo pravim luksuzom - Dior pod Chiuri je postao jedna konstanta na koju smo se uvijek mogli osloniti. Ponekad dosadna i repetitivna, ali neosporno konstanta koja je pogodila zlatnu sredinu referiranja na Diorovu prošlost i suvremene ukuse, sviđalo se to nama ili ne. Kupci, koji uvijek ‘’glasaju svojim novčanicima’’, kako bi to rekao američki ekonomist James M. Buchanan, su Chiuri dali svoje povjerenje od njene prve kolekcije, a to je naposljetku jedina važna stvar u očima konglomerata.
Dok je cijeli svijet i dalje vapio za onim neponovljivim Diorom Johna Galliana, Chiuri je po prvi put u brend donijela filozofiju radikalno nosive ženske mode - one koja ne mora nužno redefinirati modu, ali mora udobna, lijepa, primamljiva prosječnim i, još bitnije, VIP klijenticama. Senzibilitet je to koji je razvila rame uz rame s Pierpaolom Picciolijem, s kojim je surađivala više od jednog desetljeća u Valentinu. I dok je Valentino pod Picciolijem nakon Chiuri postao znatno eksperimentalniji, zadržao je sličnu estetiku osnivača i tragove njegove nekadašnje suradnice. Dok se Picciolijevom Valentinu i dalje dižu spomenici, Chiurin Dior se već godinama sahranjivao.
Industrija koja najvećim dijelom živi od žena nerijetko ne voli vidjeti žene na vodećim pozicijama. 1Granary je ranije ove godine predstavio istraživanje u kojem su dokazali kako se na pozicijama kreativnih direktorica, ali i poslovnih pozicija iza kulisa modne industrije, nalazi samo 12 % žena. Modna industrija, s druge strane, ima čak 80 % profita od žena. Tiha mizoginija koja odjekuje hodnicima konglomerata je pojačana sve glasnijim i radikalnijim skupinama poput High Fashion X-a (nekada Twittera), TikToka i drugih mreža koji idu toliko daleko da opravdavaju X zbog toga što je ‘’stvarao odlične kolekcije’’. Možda je upravo zbog toga jedna od najvrjednijih pozicija u svijetu mode, na kojoj je bila žena poput Marije Grazie Chiuri, bila revolucionarna i gotovo futuristička. Ne zbog toga što je Chiuri žena, već zbog toga što je žene i njihovu udobnost stavila na prvo mjesto.
Očekivanja od Jonathana Andersona, koji će vjerojatno vrlo brzo postati kreativni direktor i ženske sekcije brenda, su ogromna. Nadamo se samo da će uz svoj genijalni, avangardni stil uzeti u obzir i tu ostavštinu prijašnje kreativne direktorice. Chiuri, koja po svemu sudeći brend ostavlja u više nego dobrom financijskom stanju, se odnedavno posvetila očuvanju kazališta i drugih zapuštenih institucija u svom rodnom Rimu.
Vjerojatno joj je potreban odmor od svih modnih novinara i influencera koji su gotovo deset godina graktali unedogled zbog fantomske nostalgije za nekim drugim, razuzdanijim vremenima Diora. Čak i ako ju nikada više ne vidimo u na ovakvoj poziciji, trag koji je ostavila u modi - od Fendi Baguette torbice do zaista nezaboravnih Dior kolekcija - je neizbrisiv.
Grazie, Maria.
