Number one na Netflixovoj trending listi trenutačno je danska serija Rezervat, na engleski prevedena kao Secrets we keep. Skandinavske su serije već desetljećima hit u cijeloj Europi: srećom, pa trend potpunog preuzimanja njihovih sjajnih noir krimića (pod preuzimanje mislim na snimanje iste serije, samo na engleskom jeziku s američkim ili britanskim glumcima, često većim zvijezdama no u originalu) pomalo jenjava.
Uvijek sam ga smatrala čudnim, nečim što sliči na kulturnu aproprijaciju prije no što je to bila misao, a kamoli riječ. Nešto kao konzumeristička oda svima nama razmaženima koji ne želimo gledati serijale na drugim jezicima do onih koje smo naučili uz pomoć MTV-a. Evo, naši izbornici su pronašli ovu sjajnu seriju; fenomenalno je snimljena, odlično odigrana i posve autentična; sada ćemo ju kupiti i napraviti ISTU, samo s glumcima na koji ste navikli i na jeziku YouTubea!
Tko zna, zapravo, zašto je situacija danas drugačija: jesu li šefovi velikih platformi odlučili ulagati u tržišta koja su- gle čuda, može se misliti i izvan engleskog- sposobna stvoriti autentičnu priču (prisjetimo se na tren brzo ugašenog eksperimenta HBO Adria), ili su izgubiti forcu i jednostavno više ne mogu produkcijom pratiti glad publike, ili se publika, možda, mrvicu oduobrazila, pa je sada sklonija gledati serije na danskom, poput ove koja je „ubila“ gledanošću prošli vikend? Maštajmo da je verzija broj tri u pitanju, i da smo bolji ljudi no što smo bili. U Rezervatu igra Danica Ćurčić, danska glumica koja nam je poznata iz sjajnog filma Antonete Alamat Kusijanović Murina, u kojem govori nevjerojatno točnim hrvatskim naglaskom- iako je Danica podrijetlom Srpkinja. Možda će vam biti poznata i iz fantastične krimi serije iz 2021. Lutke od kestena, gdje igra detektivku koja se bavi serijom mističnih zločina.
Danica je tamo posve drugačija nego u Rezervatu: tamo je opora i maskulina, a ovdje je sponzoruša (na danski način), visoka i nogata, duge smeđe kose i glasnog tona, bezobrazna i s određenim bihevioralnim problemima, koje je, očito je već u prvoj od šest epizoda, naslijedio i njezin sin Oscar. I Katarina (Čurčić) i njezina susjeda Cecilija (Marie Bach Hansen) trulo su, nezamislivo, bogate. Cecilijin suprug (Simon Sears) nije rođen bogat: dapače, on je, iako vrlo uspješan, self-made, što mu njegov klijent, Katarinin muž i izgleda najbogatiji čovjek Danske (Lars Ranthe) lako nabija na nos: treba se čuvati takvih, kaže, oni su spremni na sve.
Autori serijala pomalo telefoniraju da je onaj koji je spreman na sve zapravo Rasmus, niski bogataš napoleonovog kompleksa, čiji sin vodi toksičnu i okrutnu WhatsApp grupu u kojoj nagovara drugu (mušku) djecu na nezakonite radnje poput snimanja seksualiziranih materijala i iz čije obitelji svake dvije godine izlijeće posluga, s naglaskom na au pair. Dvije su obitelji povezane ne samo statusnim adresama i kućama koje su toliko impozantne da pogled na njih gotovo pa ometa inače prilično usporenu dramaturgiju, već i poslom te činjenicom da te takav hermetičan način života u kojem djecu odgajaju žene iz zemalja u razvoju (koje su pak ostavile vlastitu djecu da bi spasile čitave obitelji na, u ovom slučaju, Filipinima) zna biti osamljen. Iskustvo povezuje: tko drugi može razumjeti Katarinin očaj kad joj au pair Ruby nestane dan prije početka školske godine? Tko će tinejdžera Oscara voditi u školu, tko će kuhati, tko pospremati?
U sjajnom kadru snimke ružičastog mramora, nepospremljen stol nakon utješne kupljene večere skupocjenog sushija stoji prljav i neuredan, i ostavljen: jer je Ruby nestala, te ostavila Katarinu da se- avaj- snalazi sama u užasima samotne privilegije. Doduše, ostavila je Ruby (Donna Levkovski) i mnoge druge probleme i otvorila mnoga druga pitanja: recimo, zašto je i kako uopće nestala. Već od prve epizode jasno je da je Ruby tragično skončala i da je samo pitanje trenutka kad će negdje isplivati njezino beživotno tijelo (igra riječi nije namjerna, iako će se metafora i materijalizirati), što, čini se, isprva uznemirava samo prelijepu Ceciliju. Cecilija nije samo lijepa, ona je sofisticirana i duboka. Sredovječna žena koja se bori s povezivanjem s vlastitim sinom od kojeg ju je jednom u prošlosti rastavila, saznat ćemo u prilično dramaturški lame ispovijesti koja se pak događa prilično neočekivano- pred njezinim au pairom, Angel, postporođajna depresija. Angel obožavaju Cecilijina i Mikeova djeca: ona je poput člana obitelji. Toliko je vole da je mali Viggo (Lukas Zuperka) spreman ukrasti roditeljima novce da samo zato da se ona ne bi morala vratiti kući.
Ta njihova povezanost u Ceciliji stvara – podjednako- osjećaj zavisti, i osjećaj slobode. U tom danskom danu koji beskrajno dugo traje, Cecilija slobodno trči, daleko od svoje obitelji, tražeći neku vrstu olakšanja, od vlastitih grijeha nedostatnog majčinstva i prihvaćanja privilegije da bi se mogla ostvariti na nekim drugim poljima. Reći će svom suradniku, mlađem i s lošije oženjenom, da nema ništa loše u tome što imaju pomoć u kući; no cijela je serija Rezervat dobrim dijelom uopće snimljena da postavi to pitanje na brojnim nivoima. U tom smislu serija podsjeća na cijenjeni Parazit, film koji nas je osupnuo 2019., i na seriju Expats s Nicole Kidman u glavnoj ulozi. Reći ću nešto bogohulno, znam, jer je sigurno popularnije i elitističkije više voljeti Dance: no, Expats je bolja serija. Tamo gdje Expats pogađa fine strune empatije prema radnoj snazi unutar obitelji, bez da inzistira ekspozicijom na razlikama između bijelih uspješnih profesionalaca i pomoćne radne snage, Rezervat doslovno izgovara neka pitanja i premise.
Tamo gdje i Parazit i Expats (i sjajan brazilski film Druga majka iz 2015.) radnju pomiču izvan esencijalnog problema privilegije i klase, samo zato da bi ju još jače osvijetlili, Rezervat prilično nesretno bira fokusirati glavnu nit priče u centar tih pitanja. Filipinka je nestala, i ne samo to; ona je trudna, iako je praktična katolkinja, i vjerna svom vječnom zaručniku Yuanu, ona se povjerila svom svećeniku da je silovana; i na koncu, Ruby je ubijena. Njezino od privilegirane vode naduto tijelo identificirat će upravo Cecilija koja će do tog trenutka u seriji već biti u ogromnim problemima. Tajne koje skrivamo, da prevedemo engleski, pomalo generički prijevod, isplivat će do tada na površinu: jedna od šokantnijih je da je Cecilijin zgodni suprug Mike prije 23 godine osuđen za silovanje. Nije to šokantno zato što su ubacili taj element u priču; silovanje je u krimi serijalima često kao i ubojstvo, nego zato što su autori procijenili da se glavni likovi od toga mogu ne samo oporaviti, već i rehabilitirati i postati dobri očevi, supružnici; validni članovi društva. Je li nam 2025. potreban, čak i u natruhama, takav narativ? Koliko je Cecilijin lik srušila rečenica „svi su tu večer bili drogirani“? Bi li takva žena mogla, zaista mogla, živjeti i spavati s osuđenim silovateljom?
Nije to jedina praznina koju, čini mi se, autori nisu najbolje ispunili rješenjima. Svećenik koji ne prijavljuje silovanje? Koji ga ne spominje čak ni kad ga posjeti mlada (i crna) inspektorica Aicha (Sara Fanta Traore) i direktno pita za Ruby? Slučaj se rješava u zaokretu koji podsjeća na Adolescenciju- otkrićem već spomenute grupe prepune toksičnog maskuliniteta. Šutljivi Viggo postaje ključni svjedok, deus ex machina, koji, preopterećen tajnama koje zna o svom prijatelju Oscaru, namjerno ostavlja mobitel u rukama dovoljno dugo da razrednik, pripadnik srednje klase u odumiranju, vidi strašan sadržaj. Svašta će roditelji reći jedni drugima: preferirala bih da je manje toga napisano, opet, direktno, a više u karakterima. No, kad Katarina šakom u glavu udari jednog od najglasnijih kritičara njenog majčinstva, svima pa i vama će postati jasno tko je krivac za Rubyno utapanje; no, ostavit ću ovaj osvrt, a da vam to ne odam.
Ne zna se što je ljepše u Rezervatu: glavne glumice, prirodne i talentirane, Kopenhagen ili interijeri. Mnogo toga je u šutnji; čak i previše toga za moj ukus. Ponekad sam se pitala je li netko glumcima dao u zadatak da broje do tri prije no što dogovore partneru. Ipak, mnoštvo tema koje Rezervat dotiče važne su i uzbudljive teme naše sadašnjice: život online, novi oblici rasizma, majčinstvo kao prokletstvo i blagoslov istovremeno, koliko nas određuju seksualne fantazije i kinkovi, kad valja izdati svoj partnera, postoji li velika lova koja nije bar malo prljava, tko nam odgaja djecu. A sve to na danskom i filipinskom. Vrli novi svijet je ovdje: a serije o njemu su sve bolje.
