Modna zvijezda Marca Jacobsa intenzivno gori i nakon gotovo 40 godina karijere, a dokaz tome je kolekcija koju je nedavno prikazao u New Yorku. Kao i u prethodnih nekoliko navrata, revija je održana van službenih rasporeda službenih tjedana mode, što je nerijetko privilegija isključivo dobro znanih i etabliranih dizajnera poput Jacobsa. Ova revija, koja je trajala punih sedam minuta, će vjerojatno dugo vremena ostati zapamćena kao jedna od njegovih najboljih. Jacobsova kuća lutaka, koja je službeno izgrađena njegovom zadnjom kolekcijom u kojoj su se pojavile masovno predimenzionirane siluete u kojima su modeli izgledali doslovno kao igračke, je za narednu sezonu obogaćena s još više boja i silueta koje su gotovo na couture razini. Možda je to jedan od razloga zašto je kolekcija prikazana nedugo nakon završetka službenog tjedna visoke mode u Parizu, a zbog nje se ponovo pitamo - zašto se Jacobs nikada nije usudio raditi visoku modu?
Nije da za to nije imao prilike. Tijekom njegove dugogodišnje i izuzetno uspješne vladavine u Louisu Vuittonu su mu krovni vlasnici sa vrha LVMH-a ponudili mjesto u Dioru. Tu poziciju je kategorički odbio, vrlo vjerojatno poučen i upoznat s količinom posla i pritiska zbog kojeg se John Galliano apsolutno slomio. Ne sudimo mu, no tijekom cijele njegove karijere se zaista nismo mogli ne zapitati kako bi izgledala jedna haute couture kolekcija pod Marcom Jacobsom. S kolekcijom za jesen ove godine smo možda nakon dugo vremena konačno dobili taj odgovor.
Kolekciju su otvorili čisto bijeli lookovi koji svojim oblikom blago podsjećaju na onu poznatu scenu Marilyn Monroe u filmu Sedam godina vjernosti. Da, ona scena kada je danas legendarnu bijelu haljinu podigao vjetar iz metroa. Neki od tih, posebice oni sa sitnim izrezima i trapunto efektom su neodoljivo podsjećali na njegov raniji rad u Louisu Vuittonu kojima je povijesnog proizvođača kovčega i torbi pretvorio u jednu od najsnažnijih modnih kuća na svijetu.
Ipak, vjerojatno najbolji dio cijele ove kolekcije su predimenzionirane siluete koje su za narednu sezonu proživjele nešto što možemo nazvati eksplozijom boja. Intenzivne crvene, plave i druge nijanse su nakon dugo vremena bile podsjetnik na Jacobsovog najvećeg modnog uzora, samog monsieura Saint Laurenta koji je 1966. prikazao svoj šareni hommage pop art pokretu. Vidljive su slične igre u proporcijama i blage optičke varke postignute jukstaponiranjem boja. Doduše, u Jacobsovom slučaju značajnu ulogu igra i voluminoznost ovih komada koja ih na prvi pogled čini u potpunosti nenosivima, no sa sigurnošću se može reći kako je to još od prošle kolekcije pronašlo dobar odaziv među njegovim kupcima. Sigurni smo i u dobru prodaju modnih dodataka i glomaznih torbi iz ove kolekcije, koje po prvi put u dugo vremena (konačno) nemaju pločicu ili ušivenu oznaku sa svojim imenom na vanjskoj strani. Elegantni, glasni luksuz se ponovo vratio u Jacobsov rad.
Posljednjih nekoliko haljina se uistinu mogu mjeriti s nekima koje su prikazane na tjednu visoke mode. Izuzev kroja, materijala i old-way dekoltea koji podsjećaju na zlatno doba Balenciage i Givenchyja, odaju i određeni dojam futurističke estetike. Jacobs, čak i u slučajevima kada su mu (ne)namjerne inspiracije prošlost, ne izrađuje komade koji izgledaju zastarjelo ili campy. To je samo optička varka jednog od najvještijih dizajnera naše generacije koji se, po svemu sudeći, ponovo usmjerio na uspješnu (re)inovaciju vlastitog imena i brenda.