Zato sam sinoć u Puli, zajedno sa svojom zadivljenom osmoipolgodišnjom kćeri, uživala kao prase - bez obzira na pomalo drsko kašnjenje od skoro sat vremena. Sve smo Dua Lipi oprostili čim se popela na scenu. Njen nastup (hit za hitom, završno s Houdinijem) djelovao je kao da smo gledali najcool plesnu trupu u New Yorku osamdesetima, poput one iz, primjerice, kultnog filma Flashdance, u kojoj je Dua glavna zvijezda - i naravno da je, jer je jednostavno, riječima filma, lead material. Beskrajno seksepilna i zgodna, dobra plesačica koju brzi ritam neće zaustaviti da sjajno pjeva, koja u sebi ima kaosa ulice ali i eleganciju bivšeg top modela, Dua Lipa razvalila je i ovaj koncert svoje nove turneje.
All night, I'll riot with you stvarno nije samo stih, jer, od kad se popela na scenu do kad je koncert završio, doslovno, nije stala pjevati i plesati, divlje i senzualno, ukoričeno samo sjajnim pjesmama koje haraju top ljestvicama već godinama. Jedina dva „sporija“ momenta su obrada Eltona Johna kao posveta LGTBQ+ zajednici koja, dakako, kao pravu pop princezu, Dua Lipu obožava, i sentiš koji joj je služio da pokaže vokalne sposobnosti i odahne. Istina, triput se i presvukla, ali kako je sva kostimografija u stilu „slobode i plesa“, u prvom planu nije odjeća, već savršeno tijelo dvadesetosmogodišnje Londončanke, čija životna priča zaista inspirira. Zato kostimi nisu elaborirani, već prilagođeni look and feelu plesnog studija, ili spontanog noćnog izlaska. Kao da zrcale njezine mlade dane iz vremena kad je živjela svoj londonski san.
Jedno od najčešćih Google pitanja vezano uz Mrs Lipu je svakako „koje je njezino pravo ime“; ali odgovor je upravo taj - Dua, ime (što bi se moglo s albanskog prevesti kao „ljubav“), Lipa, prezime. Kako je albanski samostalan jezik teško nam je nagađati znači li Lipa isto kao i u nama bliskim slavenskim jezicima, ali njezina povezanost s ovim područjem mogla bi biti jedan od razloga zašto se odlučila i za koncert u Puli (sinoć nam je otkrila da je prvi put tamo/tu): Lipa je naime, iako rođena u Londonu, dijete izbjeglica s Kosova. Njezina se obitelj na Kosovo vratila zajedno s njom, pa je za pretpostaviti da Dua savršeno govori albanski, ali je ona, ambiciozna i odlučna kakva je, kupila jednosmjernu kartu za povratak obiteljskim prijateljima u London sa samo petnaest godina. (Kasnije će reći da zna da je London bio ključno mjesto njezine karijere, ili uopće mogućnosti da ganja karijeru - i kako je tužna što mladi ljudi iz njezine pradomovine nemaju iste mogućnosti koje je ona samoj sebi kreirala, pomalo lažući roditeljima).
Dua Lipa
Ostatak je povijest - iza nje je modeling karijera s ugovorom za Topshop, konobarenje i ples i pjevanje tijekom jutra. Ako ste se sada htjeli sažaliti, zaustavite se, jer se svuda na netu može pročitati kako je Dua Lipa taj hard working period svoga života smatrala sjajnim i zabavnim, i kako se nije libila u njega umiješati i dosta izlazaka i zabave. Dok pjeva, na velikim screenovima sa svake strane bine krupno se prikazuje njezino „spontano poziranje“ usred ko fol divljeg i nestrukturiranog plesa, vrlina koju imaju odlične glumice, vrhunske manekenke i natural born performerice. Kosa je mokra i raščupana; ali senzacionalna u svakom kadru. Tijelo je divlje i bez cenzura; ali utrenirano točno do one mjere da ne djeluje nezdravo ili pretjerano. Dua Lipa je ona članica trupe koja svi žele biti: dio ekipe, što se koreografski silno trudi pokazati, u brojnim zajedničkim hordastim grabljenjima scene, jako kazališnim, good girl gone bad just sometimes, ona koja može skočiti jednako visoko kao momci, podići nogu i kao balerina i kao striptizeta, ovisno o ulozi koju si je sama zadala pjesmama - koje, nota bene, sama i piše.
Ona je i otvorena, iskrena: emotivno će reći da misli da nikad neće prestati pjevati pjesmu „Be the one“, onu koja je sve promijenila. Koji god razlozi za dolazak u Pulu bili - fantastičan i fotogeničan venue amfiteatra sagrađenog za ljubavnicu rimskog cara, ili emotivna povezanost sa čupavim strastvenim Balkanom, mi smo svakako bili na dobitku: pa priličnom broju publike koja je uspjela doći do u minutama rasprodanih karata nije bilo teško voziti Zagreb - Pula i nazad u jednoj noći. Gledali smo mega pop zvijezdu, sa zasluženim titulama, na domaćem terenu. Oprostili smo i organizatorima nemušto prtljanje oko izlaska (zbog kojeg je koncert trajao još pola sata duže, a djeca su na ramenima roditelja poluspavala); i kad smo oko 3 ujutro ušli u zagrebačke stanove, bili smo zadovoljni, uvjereni; yes, our girl riots with us.
