Najnoviji film američkog redatelja Justina Baldonija prikazuje ljubavni odnos dvoje ljudi koji su cijelo vrijeme u prošlosti s kojom se teško nose. Film je snimljen po istoimenoj knjizi Colleen Hoover, a na platno ga je pretočila scenaristica Chirsty Hall.
Bilo bi nepravedno tvrditi da je romantična drama "It Ends With Us“ ("Priča završava s nama") potpuno loš film od početka do kraja, ali bi isto tako krivo bilo tvrditi suprotno. Prva polovica filma je tipična ljubavna drama s loše napisanim scenarijem. Lilyin i Ryleov razgovor na krovu u kojem on kaže "Ljubav nije za mene“ (prije čega baca stolac i lupa šakom o stol) poziva na kolutanje očima. Nema potrebe za otkrivanjem detalja ali cijela sekvenca ovog dijaloga je izuzetno predvidiva. Gledatelj je tek na početku, a film je već dosadan jer se unaprijed zna što će se dogoditi u sljedeće 2-3 minute. U tom trenutku režiser podcjenjuje svoju publiku što je jedna od gorih stvari koja se može dogoditi u ovom odnosu.
U nekoliko sekvenci je izgledalo kao da će film napokon dobiti težinu koju tematika obiteljskog nasilja zaslužuje. Jedan od primjera je trenutak kada mlada Lily i Atlas (njezina prva ljubav) u vrtu sade povrće i razgovaraju o snazi biljaka i drveća. Stoje pod ogromnim hrastom kojeg Atlas opisuje kao snažnog i čvrstog. To je također jedan od rijetkih trenutaka kada je promišljeno spajanje slike sa zvukom, a odabir je pao na "Dawn Chorus“ Thoma Yorkea. Ovaj dio filma je također ključan jer je srce koje je Atlas darovao Lily napravljeno od grančice baš tog hrasta. Lily je srce istetovirala na ključnu kost te je ovaj motiv trebao biti poput slavnog rosebuda u "Citizen Kaneu“ Orsona Wellesa. Pojavio se na početku, u sredini i važan je za najvažniji zaokret filma.
Upravo ovdje se pojavljuje glavni problem "It Ends With Us.“ Na platnu su doista vidljive dvije ideje ovog filma. Prvi dio se klacka između ljubavne drame koja na trenutke pokušava biti složenija dok se u drugom dijelu napokon radnja zaoštri ali nema podlogu zbog vrlo klimavih prvih 60-ak minuta. Uz to, ovako nesigurno napisan scenarij nisu uspjeli niti izvući Lively i Baldoni jer u niti jednom kadru ne izazivaju katarzu. Za razliku od njih, mlađa Lily (Isabela Ferrer) i mladi Atlas (Alex Neustaedter) su izgledali uvjerljivije. Možda se ključ krije u tome da ne može svaki režiser sebe režirati jer Baldoni sjedi u režiserskoj stolici i glumačkoj. Navodno su se Lively i on u jednom trenutku počeli kreativno razilaziti. Sve je kulminiralo na promociji filma kada su odlučili da se režiser i ostatak filmske ekipe odvojeno fotografiraju.
Justin Baldoni
Blake Lively
„It Ends With Us“ izgleda kao njegova promocija – konfuzan i nedorečen. Puno tema se htjelo otvoriti poput toga kako ne dopustiti da te obiteljske traume definiraju, ali u tome film nije uspio. Za Baldonija, ovaj projekt ima moć da ga odredi kao redatelja. Za Lively je ovo još jedna prosječna uloga u filmu kojeg je producirala. Baldonijev uradak nema niti jednu centralnu sekvencu po kojoj će se pamtiti, a sigurno je da nema kvalitetu filma o kojem će se pričati.
