Zagrebačka kulturna scena diše punim plućima, a nerijetko za to možemo zahvaliti ansamblu kazališta Komedija. Ove sezone imamo priliku gledati spektakularnu produkciju mjuzikla Jadnici. Kao i Hugov roman, to nije samo priča o osobnim tragedijama, već i o društvenim promjenama. Mjuzikl oslikava patnju običnih ljudi, s naglaskom na njihove snove i razočaranja, što reflektira Hugovu kritiku klasne nepravde i institucionalne opresije. S izvanrednim ansamblom i emotivnim interpretacijama, Jadnici su trenutačno jedan od glavnih kazališnih događaja u Zagrebu koje ne smijete propustiti. Saznajte i zašto u razgovoru s Vandom Winter, koja tumači ključni lik Fantine, te otkriva kako je pristupila ovoj ulozi, što je inspiriralo njenu izvedbu i zašto smatra da će ova predstava ostaviti poseban trag na svakog gledatelja.
Jadnici je jedan od najpoznatijih mjuzikla na svijetu. Koliko je uzbudljivo igrati u jednoj takvoj predstavi?
Da, sve je unutra takoreći "veće od života"! Uz ovakav naslov koji okuplja publiku na globalnoj razini, i mi na neki način postajemo dio te "svjetske" zajednice i jednog povezanog iskustva. Iako je naša predstava prevedena za potrebe ovog govornog područja, sadržaj i partitura Jadnika u principu ne poznaju granice. Jadnici su, najjednostavnije rečeno, "poslastica" za interprete, jednako kao i za promatrače!
Mjuzikl je poznat po temama borbe protiv društvene nepravde i moći pojedinca da se izbori s tim nepravdama. Smatrate li da je ova produkcija pronašla način da ih učini relevantnima za naše društvo?
Prije svega, važno je uzeti u obzir kako ovdje govorimo o adaptaciji klasika svjetske književnosti. Onaj tko je zaista pročitao Hugoov roman, zna koliko je opsežan i koje mnoštvo vječnih tema obuhvaća, počevši od odnosa dobra i zla, ljubavi, požrtvovnosti, vjere, uvjerenja, religije, filozofije, povijesnih zbivanja, utjecaja i važnosti društvenog poretka... Mjuzikl je toj bogatoj okosnici "samo" pridodao maestralnu glazbu! Mi danas možda uživamo veću svijest i standarde nego u 19st., međutim, iste dvojbe koje čovječanstvo i čovječnost generacijama dovode u pitanje, još uvijek su prisutne. Mislim da naslov već samim time dovoljno korespondira.
Vidite li neke razlike između ove verzije Jadnika i drugih adaptacija, poput filmskih ili inozemnih izvedbi? Što smatrate najvećom snagom ovog uprizorenja?
Ljude. Ansambl, jer posjeduje kapacitete poput recimo jednog Dražena Bratulića koji - osim što glumački i vokalno briljira kao Jean Valjean - prevoditelj je kompletnog libreta za ovu predstavu. I svi smo, svatko u svojem vidu doprinosa, počevši od zbora do kreativne i ine podrške tehničkog sektora, obavili zahtjevan i ogroman posao u realno jako malo za to predviđenog vremena. Tome usprkos, trudili smo se raditi ga talentirano, predano i s ogromnom ljubavlju prema svom poslu - kao i prema materijalu. Publika je trud, sudeći po reakcijama, prepoznala, prigrlila i hvala im na tome! Također moram primijetiti da sam dosad imala čast i sreću igrati u razmjernom broju scenskih spektakala i vrhunski primljenih izvedbi, ali stajaće ovacije na kraju pretpremijerne izvedbe Jadnika najveće su koje sam doživjela u svojih 20 godina u Komediji.
Utjelovljujete lik Fantine, simbol žrtvovanja i nepravde. Koliko je bilo bitno naglasiti njenu unutarnju snagu, unatoč njenoj tragičnoj sudbini?
Fantine je majka. Njezino majčinstvo i bezuvjetna ljubav prema Cosette ključ su za razumijevanje njezinih odluka i njezine tragedije. Moram priznati da u svojoj predodžbi Fantine nisam vidjela kao monumentalni prikaz heroine mučenice koja s mirom i vjerom u Boga trpi sve nedaće, nego kao opipljivu, toplokrvnu, živu ženu: nemirnu, očajnu, slomljenu, ali neumorno fiksiranu na život i opstanak svojeg djeteta - pa i pod cijenu sebe.
Pjesma I Dreamed a Dream je ključna za Fantine i cijelu predstavu. Kako ste se pripremali za tu izvedbu?
Za audicije sam se pripremala sama, a za predstavu smo interpretaciju do neke faze dogovarali uz vodstvo maestra Appelta. Pri radu na ulozi uvijek volim imati što više konteksta, pa sam u potrazi za njime prolazila roman, pogledala sve filmove koji su mi bili dostupni - posebno adaptacije koje nemaju veze s glazbom. Zanimalo me kako bi sva ta "epska" zbivanja i karakteri izgledali i funkcionirali u realnoj situaciji i nešto prizemljenijim okolnostima. Fantine mi se činila najzanimljivija baš u trenucima kad su njezini potezi i reakcije izlazili iz karaktera žrtve i kad je "kršila pravila" svojeg spola, statusa, situacije i vremena: jer je živjela u "divljem braku", jer je to činila s osobom superiornog statusa, jer se iskreno i autentično predavala osjećajima, jer je rodila vanbračno dijete, posjedovala taštinu, odupirala se poniženjima i nasilju.
Fantine je sustavno kažnjavana od strane života za svaki izbor koji je donijela, ili je bila primorana donijeti, i mene su iskreno zanimali svi ti njezini "grijesi". I dreamed a dream pjesma je o propalim nadama žene koja ih je u životu imala mnogo i nije bila inherentno spremna na poraze. To je ujedno jedini trenutak u predstavi u kojem Fantine preuzima svoj narativ, te njezinu priču čujemo iz osobne perspektive.
Što primjećujete u reakcijama publike na Jadnike i na vašu izvedbu Fantine, posebno tijekom emotivno intenzivnijih scena? Koja vam je scena u Jadnicima bila najzahtjevnija tijekom pripreme za izvedbu?
Predstava ima više vrhunaca i čitava je snažno nabijena emocijama. Uloga Fantine je kratka, ali dramatična i snažno utječe na sudbinu glavnog junaka Jean Valjeana. Zbog toga svaka njezina scena traži trenutačni puni angažman i prisutnost. No, publika cijelu predstavu vrlo osjećajno prati i cijelo vrijeme stvarno "diše" sa svima nama.
Možete li izdvojiti jednu scenu ili pjesma u predstavi koja po vama nosi najjaču simboliku ili izaziva najveću emotivnu reakciju?
Teško mi je izdvojiti jedan trenutak. Komad obiluje prekrasnim, dirljivim arijama i zborskim dionicama koje moji kolege solisti i zboristi prekrasno iznose. Svaka uloga ili solo dionica ima 2, neke i po 3 alternacije i to je možda najveće bogatstvo ove predstave, što u izmjenama zbilja sjajnih interpreta nudi čitavi spektar blistavih nijansi zbog kojih predstavu vrijedi pogledati i nekoliko puta. I još jedna važna stvar: naslov djela sugerira da je riječ o žrtvama, ali ono o čemu se u djelu zapravo radi - je pobuna. Zato komad na vrhuncu katarze završava s budnicom.
Kao dio ansambla zagrebačkog kazališta Komedija, što vam je najviše ostalo u pamćenju u kolektivnom radu na ovako velikoj i emotivnoj produkciji?
Novi, talentirani, neki i posve mladi ljudi koji su u ovoj predstavi dobili svoju priliku, a nama su zauzvrat donijeli pregršt svježine i entuzijazma. Prava su inspiracija!
Fantine nosi snažnu poruku o snazi, ljubavi i društvenoj nepravdi. Što iz njezine priče smatrate univerzalnom, a što možda osobnom porukom za vas kao umjetnicu?
Postoji stih terceta iz epiloga koji je Dražen prekrasno preveo s "Kad voliš drugo biće, gledaš lice Boga svog." To je rečenica koja jednako vrijedi za Fantine, Eponine i Valjeana, a govori o tome kako niti jedan život posvećen ljubavi i predavanju sebe voljenoj osobi, nije promašen život.
Vaša je karijera bogata raznovrsnim ulogama, od mjuzikla do drame. Je li vam rad na Jadnicima pomogao istražiti neke nove aspekte svoje umjetničke osobnosti?
Želim vjerovati da jest... Uz ovoj fazi života čini mi se da misao komada dobro rezonira sa mnom, s temama koje me sve češće zaokupljaju. Iako je Fantine originalno zamišljena kao mlada žena u svojim kasnim dvadesetima, njezine brige i boli daleko su od mladenačkih. Budući da sada valjda živim dovoljno dugo, primjećujem kako i sama počinjem drugačije rezimirati stvari. Ne nosim više one iste ružičaste naočale, nego život nastojim prihvaćati takvim kakav jest. I u tome pronalazim ljepotu.
Postoji li za vas gluma bez glazbe i glazba bez glume?
Postoji, apsolutno. Igram redovito u dramskim predstavama, komedijama i općenito ostvarenjima koja nemaju veze s glazbom, a mimo glazbenih i drugih uloga u kazalištu, u suradnji s Dallas Recordsom pripremam svoj studijski album. Budući da u okviru svog zvanja radim puno i opet radim različite stvari, nemam za album onoliko vremena koliko bih voljela imati ili koliko sam možda računala da ću imati. No, evo, u 3 godine objavila sam 6 singlova koji malim koracima "utiru" svoj put i ispunjavaju me zadovoljstvom i ponosom. Volim kad se kazalište i glazba međusobno produbljuju i oplemenjuju, ali sam isto tako preznatiželjna i prezaigrana da bih stalno radila iste stvari.
Što biste poručili svima koji još nisu pogledali Jadnike u Kazalištu Komedija - zašto bi trebali?
Zato što nudimo više od 2,5 sata čiste energije, nakon koje slijedi velika katarza. Predstava obiluje vrhunskim scenskim i vokalnim izvedbama uživo, koje podržava raskošan orkestar, te vizualnim izmjenama prekrasno oblikovane scenografije, kostimografije i maske. Ljudi koji su dosad pogledali predstavu, uglavnom tvrde kako će doći ponovno! Mislim da je to najbolja preporuka!
