Tijekom ovog tjedna su se dogodile dvije velike rošade koje su iznenadile, pa čak i zaprepastile svijet mode. Stefano Pilati, poznat po svojoj nezaboravnoj i višegodišnjoj ulozi kreativnog direktora (Yves) Saint Laurenta je najavio ekskluzivnu suradnju sa Zarom u obliku capsule kolekcije od 80 modnih komada. Istog je dana objavljena vijest kako će Clare Waight Keller, nekadašnja kreativna direktorica Givenchyja, zauzeti poziciju u japanskom streetwear brendu Uniqlo. Ranije ove godine smo saznali kako će istu funkciju za američki streetwear brend GAP obavljati Zac Posen, a jednako nas je iznenadila vijest kako će couture mastermind Haider Ackermann doći na mjesto kreativnog direktora rubno ekskluzivnijeg brenda Canada Goose.
Haider Ackermann
Stefano pilati na louis vuitton ss24 reviji
Sve ove dizajnere povijesno pamtimo po odličnim pret-a-porter i couture kolekcijama, ekscentričnom vođenju vlastitog ili legacy brenda, te postojanoj staroj slavi. Navikli smo ih vidjeti na čelu velikih brendova, a redovno bismo ih se sjetili kada se barem jednom mjesečno dogodi odlazak nekog dizajnera iz uloge kreativnog direktora. Keller i Ackermann su nam u podsvijesti vječno čekali ponudu Chanela ili Givenchyja, Posena bismo se sjetili pred svaku Met galu, a Pilatija ionako obožavamo zbog njegove misteriozne prirode i još misterioznijih objava na društvenim mrežama. Možda smo i sami krivi što ih uvijek stavljamo na visoke pozicije, a lako smo zaboravili da i ti dizajneri trebaju stabilan posao kao i svi drugi?
Zac posen
Clare Waight Keller
Nešto što nam je itekako promaklo je sporo, ali sigurno novo pozicioniranje tzv. high street brendova u našoj kolektivnoj svijesti, a svemu tome su uzrok Shein, FashionNova, odnedavno Temu i njima slični. Inditex grupaciju (Zara, Bershka, Stradivarius...), LLP (Reserved, Cropp, Mohito...) i slične se donedavno smatralo glavnim jahačima apokalipse u utrci za prvo mjesto najvećeg tekstilnog zagađivača okoliša. Dolaskom Sheina i raznih, materijalno dokazanih loših praksi koje nadilaze sve dosadašnje zbog kojih smo optuživali navedene grupacije, fokus se prebacio drugdje. Dok smo ovdje dovedeni u situaciju koja glasi ‘’od dva zla biraj manje’’, jer nismo zaboravili dosadašnje diskutabilne postupke high street brendova koji su dostupni kod nas i širom svijeta, većina njih je u tome ugledala šansu za novi (i možda bolji) početak.
H&M je nedavno obrisao sav sadržaj na svom Instagram profilu, a većina je to pripisala nadolazećoj jesenskoj kolekciji koja je navodno suradnja s brat kraljicom Charli xcx. Bez obzira na suradnju, ovakav potez podsjeća na one svojstvenije Balenciagi i Bottegi Veneti. Zara se već neko vrijeme pokušava odvojiti od go-to i relativno pristupačne trgovine u kojoj kupujemo jer nerijetko moramo u onu u koju želimo. Što kroz njihovu prvu demi-couture kolekciju kaputa 2021., što kroz razne kampanje koje tijekom zadnjih godina potpisuju kultni fotografi poput Rafaela Pavarottija i Stevena Meisela. Komunikacijom i imidžem se high street brendovi opasno približavaju titanima poput Prade i Loewea, daleko skupljih brendova. Ipak, nešto što im je kronično falilo je dizajn(er) koji će ih potencijalno učiniti pravim prijetnjama tom dijelu svijeta mode. Sudeći po nedavnom razvoju događaja, izgleda da se kreće upravo u tom smjeru.
Sudar visoke i luksuzne mode sa high street svijetom je daleko od novog fenomena, posebice kada pogledamo na izuzetno uspješne suradnje H&M-a s raznim dizajnerima poput Karla Lagerfelda, Donatelle Versace, Caseya Cadwalladera iz Muglera i drugima. Dizajnerske capsule kolekcije koje su bile znatno skuplje od redovnog asortimana, no i dalje pristupačne za većinu populacije, su u nekim davnim vremenima znale uzrokovati fizičke sukobe u trgovačkim centrima i preprodavale su se na Vestiaireu i eBayu poput kolekcionarskih komada. Imale su jaku moć zavođenja, jer je iza njih ipak stajao poznati dizajner ili modna kuća koja je znatnom dijelu populacije cjenovno ili geografski nedostupna.
Ta zlatna era euforičnih suradnji je ostala u prošlom desetljeću, no vidno je kako će u ovom poslužiti kao dobar putokaz. Zašto bi jedan brend ostao samo na jednogodišnjim suradnjama, zašto to ne bi preraslo u stalnu, čak zaposlenje? Dok je Pilatijeva kolekcija za Zaru upravo u toj kategoriji, ne bismo se iznenadili kada bi se to pretvori u stalnu suradnju.
Znači li to da, uz redovna predviđanja tko ide u Chanel, možemo početi s pretpostavkama koji high street brend će ‘upecati’ kojeg dostupnog dizajnera? Apsolutno. Ostaju otvorena pitanja o tome kako će jasni trend dizajnera koji su zanat izoštrili u couture ateljeima utjecati na opću poželjnost tog high street brenda, ali i hoće li u suštini promijeniti njihove prakse. Hoće li kvaliteta i održivost tih komada porasti ili će ostati na istom nivou s jednakom, ponekad lošom izradom koja je uz to neupotrebljiva nakon godinu dana? Ostaje nam vidjeti i pričekati prve službene kolekcije nekadašnjih couture velikana.
