Ovih dana, puno nas sjedi ispred ekrana televizora, mobitela, laptopa i prati Olimpijske igre. Divimo se nevjerojatnom radu i talentu sportaša i sportašica. Pitamo se koliko samo sati, dana, mjeseci, godina svakodnevnog vježbanja i odricanja ide u to da bi došli na ovo veliko natjecanje i potencijalno osvojili medalju. Ono što nam je ispred očiju ali nije toliko očito je koliko sati, dana, mjeseci i godina ti sportaši i sportašice riskiraju svoje mentalno zdravlje. Koliko je to točno odricanja, psihičkog pritiska s različitih strana i očekivanja od sebe?
Američke gimnastičarke su posebno progovarale o ovome velikom problemu u sportu sredine prošlog desetljeća. Okidač je bilo suđenje liječniku Larryju Nassaru koji je godinama seksualno uznemiravao brojne gimnastičarke. Među ostalima, na sudu su se pojavile, Aly Raisman, Simone Biles, McKayla Maroney, Maggie Nichols. Sve su svjedočile o Nassarovom seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju da bi u 2018. bio konačno osuđen. The Guardianova Hadley Freeman novinarka je 2018. godine napisala da je ovo suđenje osvijestilo sportsku kulturu medalja preko morala.
Biles se 2020. godine odlučila povući s Olimpijskih igara u Tokiju jer je imala problema s mentalnim zdravljem. Prije tri godine je u intervjuu otkrila da se boji vratiti gimnastici te je od tada počela otvoreno razgovarati o mentalnom zdravlju. Biles je također govorila o medicinskom stanju koji se zove the twistes kada sportaši i sportašice gube sposobnost da kontroliraju gdje se nalaze u zraku.
Raisman je kazala da je to za nju „svakodnevna borba“ te je nastavila: „Još uvijek pokušavam shvatiti moje trigere. To je nešto što učim. Nekad sam ih svjesna ali nekad može biti izazovno.“
Gimnastičarka McKayla Maroney na svom službenom Instagram profilu često dijeli savjete za očuvanje mentalnog zdravlja stavljajući svoje iskustvo kao primjer. Također je pokrenula poseban profil koji se bavi samo tim. Odlučila je preskočiti Igre 2016. godine jer je na X-u napisala da bi ju to ubilo: „Nije bilo vrijedno toga. Imala sam 18 godina i oporavljala sam se od silovanja.“
Koliko god ove žene izgledaju neustrašivo, i one su na kraju dana ljudi kao i mi koji ih gledamo na raznoraznim ekranima. Baš zbog toga vrijedi se toga sjetiti svaki put kada gledamo njihove nevjerojatne pokrete.
