Jedno je kada Chanel i slični brendovi podignu cijene svojih torbica. Iako nas cifre redovno šokiraju, samo poskupljenje je u današnje vrijeme i očekivano. Godinama postoje forumi poput The Purse Bloga koji redovno uspoređuju cijene prije i nakon. Ipak, druga je stvar kada cijene podignu Zara i Mango, do te mjere da se lagano približavaju cjenovnom rangu koji je do sada bio rezerviran za mid-range brendove poput Off-Whitea i Y/Projecta. Upravo su ova dva brenda, u manje od tjedan dana razmaka, udarila u zid neizvjesnosti o svojoj budućnosti.
Gigant LVMH je, na sam rođendan osnivača Virgila Abloha, prodao Off-White tvrtki Bluestar Alliance koja je poznata po preuzimanju posrnulih brendova koje licencira u puno nekvalitetnije i jeftinije rangove proizvoda. S druge strane, prije samo par dana smo saznali kako se Y/Project pronašao na francuskoj burzi, spreman za cijelokupno preuzimanje. Još jedna šokantna vijest u nizu je došla samo nekoliko tjedana nakon što je mjesto kreativnog direktora brenda napustio genijalni Glenn Martens. Na društvenim se mrežama odmah povukla polemika o tome kako je Martens izuzetno skup dizajner i direktor, no šokirala nas je informacija kako je Y/Project u prošloj godini zaradio samo 11 tisuća eura.
Da, dobro ste pročitali - u pitanju su tisuće, ne milijuni ili milijarde koji se inače očekuju i povezuju s pret-a-porter brendovima. Y/Project je ranije ove godine odustao i od jesenske sezone zbog problema s financiranjem, što je ponovo stavilo fokus na tešku situaciju za male i srednje brendove koji se suočavaju s usporavanjem luksuznog tržišta.
Korjenita promjena mode i onoga što smatramo luksuzom ili poželjnim je već neko vrijeme u zraku, a ove nemile događaje smo itekako mogli predvidjeti s raznim dolascima velikih modnih imena u high street i slične brendove. Claire Waight Keller je nekada dizanirala za Givenchy, danas to radi za Uniqlo. Stefano Pilati za Yves Saint Laurent i vlastiti brend Random Identities, danas za Zaru. Zac Posen za GAP. Haider Ackerman je i dalje zadužen za Canada Goose, bez obzira na novi posao u Tom Fordu. Čini se kao da se granica između luskuzne i high street mode briše ili barem pomiče u korist high street brendova, a to znatno utječe na manje brendove koji se cijenama svrstavaju između ova dva bastiona.
Prošle mjesece je obilježilo sporo, ali sigurno novo pozicioniranje high street brendova u našoj kolektivnoj svijesti, a iza svega toga stoji udaljavanje od Shiena, FashionNove, Temua i sličnih. Zarina Inditex grupa, LLP i druge se donedavno smatralo glavnim jahačima apokalipse brze mode koja uništava okoliš. Dolaskom Sheina i raznih, materijalno dokazanih loših praksi koje nadilaze sve dosadašnje zbog kojih smo optuživali navedene grupacije, fokus se prebacio drugdje. Dok smo ovdje dovedeni u situaciju koja glasi ‘’od dva zla biraj manje’’, jer nismo zaboravili dosadašnje diskutabilne postupke high street brendova koji su dostupni kod nas i širom svijeta, većina njih je u tome ugledala šansu za novi početak.
Od sve snažnijih i učestalijih kolekcija s poznatim dizajnerima do cijena koje za njihove kategorije odlaze u nebo, high street brendovi žele da na njih gledamo kao na pristupačnu, mid range modu blisku Y/Projectu, Ganniju i sličnim brendovima. Naravno, nitko od nas ne smatra srednji rang pret-a-porter mode u kojoj se redovno nalaze samostalni brendovi, oni skandinavski i slični - jeftinom. Ne možemo reći da je kaput od umjetne kože ili eventualno vune koji se približava cijenama od 1000 do 1500 eura ‘’jeftin’’, ali zato znamo da kupujemo i podržavamo kvalitetnu modu koja barem pokušava biti originalna, iz toga financira revije na raznim tjednima mode i slično. Što mislite da financiramo ako kupimo nedavno predstavljeni, zeleni Mango kaput po cijeni od 1199 eura? Ista, ako ne i još gora situacija je u svijetu modnih dodataka. Dok kožnu ili vješto dizajniranu torbicu iz Y/Projecta možemo nabaviti u rangu od 400 eura ili više, Zarine kožne torbe su se već popele na cijenu od 250 eura. Naravno, to su redovno kopije skupljih i znanto kvalitetnijih brendova.
Ono što pret-a-porter brendove izdvaja (za sada) je zaštićenost od industrije i regulatornih tijela mode poput Federation de la Haute Couture et de la Mode, no u danas to postaje sve manje bitno. Preživljavaju i oni poput Copernija koji spektaklom uspiju stvoriti dovoljno jaku prisutnost i uspiju ju pretočiti u prodaju relativno pristupačnih komada i torbica. S druge se strane postavlja pitanje - gdje ćemo mi smrtnici kupovati odjeću? Sve veće cijene high street brendova i njihovih kolekcija ili suradnji s poznatim dizajnerima će na veliki dio populacije imati kontra efekt. To će većinu kupaca gurnuti u ralje trenutno pristupačnog Sheina i drugih, jer se nažalost nismo navikli zdravo kupovati kvalitetne komade provjerenih modnih kuća, bilo domaćih ili stranih, čiju će ulogu uskoro preuzeti oni od kojih smo bježali ili smatrali ubojicama mode.