British Fashion Council svake godine organizira The Fashion Awards, prestižnu dodjelu nagrada koja slavi najbolje dizajnere i njihove kolekcije u proteklih godinu dana. Ovom se nagradom odaje priznanje britanskom ili međunarodnom dizajneru čiji je rad značajno utjecao na industriju, definirajući oblik globalne mode. Nominirani su prepoznati po kreativnoj izvrsnosti, izvanrednim kolekcijama i konstantnim inovacijama.
Dotična kategorija je uvijek razlog za razne rasprave na društvenim mrežama, a kako biste imali dobre argumente u obrani svog omiljenog nominiranog dizajnera, donosimo vam pregled njihovih najznačajnijih trenutaka ove godine i zašto baš oni (ne) bi trebali odnijeti ovu nagradu.
Miuccia Prada za Miu Miu
Što reći o vječnoj intelektualki koja godinama drži monopol nad cool faktorom? Iako je prošle godine skupila nominaciju u ovoj prestižnoj kategoriji za svoja oba brenda, Pradin mothership je ove godine ostao zakinut, no sestrinski brend koji trenutno prijeti preuzimanju primata u njenoj grupaciji je i ove godine u igri za nagradu. Miu Miu je oduvijek bio ultra-cool i granično niche brend, gotovo proto-difuzna linija Prade u kojoj se Miuccia više zabavljala sa svojom vrlo promišljenom i utilitarističkom vizijom mode.
Prada je obje sezone ove godine obilježila fenomenalnim kolekcijama i kampanjama s najvećim današnjim zvijezdama. Od kolekcije za proljeće ove godine koja je bila poput tihog omaža raskokanim torbicama Jane Birkin spojenog s konceptom blago postapokaliptičnog i preppy ljetovanja, do jesenske kolekcije koja je ponudila puno profinjeniji profil koji se referirao na njen rad u devedesetima i ranim godinama novog milenija, Prada je u trendovskom smislu zakucala još jednu godinu u nizu. Prada je ovu nagradu dobila još 2018., a mi vjerujemo kako je vrijeme da joj se ponovo oda počast za neosporno krojenje modne industrije kroz ovo desetljeće.
Jonathan Anderson za Loewe i J.W. Anderson
Princ light nadrealizma i posljednji bastion nosive avangarde novog doba je ponovo nominiran za dizajnera godine. Uz razne nagrade kojim su ga doslovno gađali u posljednjih nekoliko godina se pronašla i ova s kojom je Anderson odšetao prošle godine u istoj kategoriji. Ne možemo suditi British Fashion Councilu zbog ponovne nominacije prošlogodišnjeg dobitnika, jer Anderson zaista vodi dvije, trenutno najhot modne kuće suvremenog doba.
Vjerojatno jedini pravi konkurent Pradi među nominiranima, Anderson ju je već prešišao u industrijskom smislu, posebice kada se pogleda na posljednju Lyst Index listu najpopularnijih modnih brendova gdje se po prvi put na prvom mjestu pojavio njegov Loewe. Od bombastičnih menswear kolekcija koje su osvojile poznate i smrtnike diljem svijeta, do fenomenalne i cvjetne jesenske kolekcije koja je poput masterclassa kako izraditi inovativan, a opet komercijalan print, Anderson bi zaista mogao postati prvi dizajner koji će ovu nagradu osvojiti dvije godine za redom. To je, paradoksalno, jedini razlog zašto ne bismo voljeli da ta nagrada ponovo padne u njegove ruke, jer ipak - dajte malo zraka i drugima.
Chemena Kamali za Chloé
Ugledati ime Chemene Kamali na popisu nominacija za najboljeg dizajnera godine mnogi smatraju brzopletom i trendom vođenom odlukom, posebice kada se uzme u obzir da je nominaciju zaradila samo jednom službenom kolekcijom. Mi na to gledamo s divljenjem, jer Kamali je uspjela osvojiti modnu publiku i potrošače sa samo jednom kolekcijom koja je u popularnost vratila senzualne sedamdesete i boho chic od kojeg sigurno nećemo pobjeći ove i naredne godine.
Od svog osnivanja 1952. godine, od strane Gaby Aghion i Jacquesa Lenoira, Chloé je uvijek bio brend s inherentnim slavljenjem ženske slobode; nešto što je pojačano debitantskom kolekcijom Chemene Kamali za jesen 2024. za ovu kuću s fokusom na jednostavne, ali glamurozne bluze, seksi i čvrste visoke čizme i izvrstan traper koji odražava osobni stil dizajnerice. Iako joj se među precima u ovoj kući nalaze Lagerfeld, Stella McCartney, Gabriela Hearst i Phoebe Philo, Kamali se bez problema uspjela referirati na prošlost koju je kroz vlastitu prizmu učinila ultra modernom i poželjnom. Ona je underdog ove kategorije, a mi iskreno navijamo za njenu pobjedu.
Rick Owens za Rick Owens
Mračni vladar mode i najbolji predstavnik onoga što Škorpion može kada mentalno evoluira je po prvi put nominiran za ovu nagradu. Owens je vječna sjenka nad glamuroznom masom koja tiho osvaja modnu industriju već desetljećima, a ove godine je zadivio apsolutno sve, uključujući i British Fashion Council.
Prvi val ovogodišnjih kolekcija je prikazan u njegovoj pariškoj zgradi koja mu je istovremeno i dom i ured. Upravo na posljednjem katu zgrade, točnije u njegovom salonu i dnevnoj sobi, su prikazane proljetne muške i ženske kolekcije koje su uživo mogle vidjeti samo 300 odabranih gostiju. Oslobođenje i ograničenje, te vječni protest statusu quo su ove godine bili vidljiviji nego ikada, a Owens je ponovo kroz svoj rad pružio platformu mladim i ponekad odbačenim dizajnerima s neobičnom estetikom.
Monumentalni povratak u Palais de Tokyo se dogodio za njegovu reviju za jesensku menswear kolekciju. Samu reviju je nosilo preko 200 modela koji su izlazili u grupama po 50. Uzmemo li u obzir i činjenicu da ova revija obilježava 30 godina postojanja njegovog brenda, te njegovo sve veće otvaranje vrata za mlade talente i studente modnog dizajna, simbolika ove kolekcije je tim više emotivnija. Owens je konačno otvorio vrata i uključivom dizajnu, gdje su se po prvi put pojavili modeli raznovrsnih oblika tijela. Rick Owens, osim što je jedan od naših omiljenih dizajnera, je odavno zreo za jednu ovakvu nagradu.
John Galliano za Maison Margiela
Jedan pretends to be shocked trenutak. Naravno da će Galliano biti nominiran za ovu, ali i za svaku drugu nadolazeću modnu nagradu. Veliki povratak Galliana koji se čekalo preko jedno desetljeće se konačno dogodio u Artisanal 24 kolekciji za Margielu koja je po prvi put bila više Galliano nego što je bila Margiela. Dok nas je ta kolekcija podsjetila na neka minula vremena kada je moda imala moć rasplakati modne urednike, ona je također jedna od najkomercijalnijih couture kolekcija u povijesti visoke mode.
Od naslovnih stranica do crvenih tepiha s Kim Kardashian i Zendayom, ova kolekcija je bila apsolutno svuda oko nas. U jednom trenutku nam se činilo kako se od nje ne može pobjeći, a to je samo još jedan dokaz u nizu koliko svijet mode i šire žudi za onim Gallianom koji je uzdigao Dior na nove visine i onim Gallianom koji se zbog toga predao porocima i naposljetku puknuo pod pritiskom. Od svih navedenih, vrlo je vjerojatno da će upravo Galliano odnijeti ovu pobjedu, a to bi se savršeno slagalo s njegovim (ni malo planiranim, wink) povratkom na mjesto kralja mode.
Pieter Mulier za Alaia
Iskreno je i pozitivno iznenađenje vidjeti Mulierovo ime na ovom popisu. Novo desetljeće je svakako obilježila pandemija, ali i Mulierov dolazak na čelo Alaije, i dalje znatno zanemarivane modne kuće u širem smislu modne industrije. To je svakako žalosno za reći, no od smrti osnivača Azzedinea Alaie, njegova kuća je velikom većinom zjapila prazna u smislu dobrog dizajna i relevantnosti.
Pieter, koji je nekad davno radio u dizajnerskom timu Rafa Simonsa s Matthieu Blazyjem, je u Alaiu uveo novi val senzualnosti i istovremeno restriktivnih, arhitekturalnih i oslobađajućih krojeva koji itekako poštuju veličinu i inovativnost osnivača kuće. Od trendovskih komada poput prozirnih balerinki, preko proljetne lateks kolekcije, pa sve do demi-couture kolekcije za jesen ove godine izrađene od isključivo jednog snopa merino vune, Mulier dokazuje kako je zaista velika prijetnja svim etabliranim imenima na ovom popisu. Njegova nas pobjeda ne bi nimalo iznenadila, jer poput Prade i Owensa, savršeno balansira pametan dizajn s izuzetnim komercijalnim uspjehom i dominantnim trendom.