'Mama, sutra idem plesati na svili!' – spomenula sam usput majci dok smo razgovarale telefonom, zamišljajući kako se vrtim niz 3 metra svile, dok mi je za nju pričvršćen samo jedan zglob. Majka je, s malo više znanja i iskustva od mene, a i znajući kakve su moje sportske predispozicije samo rekla 'A 'ćeri moja…'. I već sljedećeg dana sam se našla u dvorištu The Hive Zagreb, najveće penjačke dvorane u Hrvatskoj, s Danielom i Ninom, dvjema strastvenim dugogodišnjim plesačicama na svili.
Daniela Tomljanović je majka, laborantica, a kada nije u laboratoriju vjerojatno je sa svojom obitelji u planinama, na nekom otoku pod šatorom ili visi na svili na nekom od zagrebačkih mostova. 'U ples na svili sam se zaljubila kada sam na televiziji vidjela Nikolinu Komljenović i pomislila: Želim to!' započinje Daniela. 'A onda smo se sasvim slučajno upoznale na istoj plesnoj radionici kod iste profesorice i od tada se sastajemo na tjednoj bazi i usavršavamo svoj ples na svili. I tako već posljednjih 12 godina', govori mi Nina Lišnić, buduća majka, poduzetnica i zaljubljenica u sport i svoj hobi.
privatna arhiva/Nina Lišnić
Daniela i Nina već tada su bile izgrađene osobe sa svojim poslovnim i fakultetskim obvezama, kojima je do tad sport bio tek usputna stanica. Ipak, ples na svili bio je game changer za njih, ljubav od koje ne žele odustati. U vrijeme kada su one započinjale sa svojim hobijem, susrele su brojna lica koja su prošla kroz razne radionice i grupe bez puno zadržavanja. No njih dvije držale su se skupa, prepoznale ples na svili kao nešto što ih ispunjava, njegovale tu želju i ljubav i postale i same voditeljice radionica. Danas to rade za svoj gušt (i za poneke entuzijaste kao što sam i ja); osim redovitih zajedničkih treninga, u stalnoj su potrazi za adekvatnim lokacijama na kojima mogu okačiti svoje svile i upustit se u ono što najviše vole.
FOTO: Lea Komel
Plesale su iznad jezera, visjele na mostovima i kranovima
Kada se prisjećaju svojih plesova na koje su najponosnije, Danieli je na vrhu liste svakako ples iznad Crvenog jezera u njenom Imotskom. I zaista je to bio impresivan prizor; iznad tek nedavno istraženog krškog fenomena, jedina je koja je razvila svoju svilu i zaplesala vilinski ples. Iako svaka takva prigoda ima svoju draž, rado se prisjeća i plesa iznad Gavelle kada je Zagreb imala kao na dlanu.
FOTO: Serg Khyzhniak
FOTO: Vanja Šiljak
Nina je tako posebno uživala na radionici postavljanja svile na highline u organizaciji Cirkus Nit u Puli, a nerijetko ste ju mogli vidjeti i na mostovima u Zagrebu, Osijeku i ostatku Hrvatske. Godine plesa su ostavile svoj trag, pa su tako uvijek dignutog pogleda u potrazi za novim visinama na koje će se popeti jer njihove svile su duge preko 10 metara, a minimalna visina koju traže je 5 metara.
Foto: photic.studio
Koliko je zapravo težak ples na svili?
Iako jako lijepo i jednostavno izgleda zamisao da visiš na svili, izvodiš figure, vrtiš se, padaš ali nikada ne dotakneš dno jer si se osigurao motanjem noge oko svile….koliko to zaista može biti teško? Nakon razgovora s curama, odlučila sam s njima odraditi i trening. Otprilike pola sata smo se intenzivno zagrijavale od glave do pete. Malo cardia, malo planka i trbušnjaka i posebnih vježbi snage za noge i ruke. I tek onda – penjanje na svilu. Tko se popeti može, jel.
Da bi sve izgledalo tako elegantno i jednostavno potrebno je ipak malo više od pola sata zagrijavanja. Radi se o mjesecima i godinama rada, ali dobra je vijest je da nije nemoguće! Osim toga, zar mora biti savršeno ono što radimo za svoj užitak?
Foto: LEA KOMEL
Ako ste ikada razmišljali koliko je teško popeti se uz svilu i kretati se na njoj, zamislite samo da svu svoju težinu morate podignuti na nekoliko metara iznad tla. Ali, kako mi govore ove profesionalke, ovakvi treninzi prije penjanja na svilu su dovoljni, iako nije na odmet dodatni trening snage. Kroz vrijeme ćete ovladati svojom snagom ali i svilom. 'Ja sam sada naučila kontrolirati težinu i naprotiv – odmoriti se dok visim od gore', objašnjava Daniela. Kao i u svakom sportu, poslu, hobiju, i ovdje su vrijeme i upornost ključni faktori.
Mama, uspjela sam!
Da bih ovaj tekst što vjerodostojnije napisala, pokušala sam i ja. Obzirom na moju nikakvu fizičku spremu i da me je još onaj plank dokrajčio (iako nisam htjela priznati), reakcija moje majke bila je opravdana. Zaista je teško i bolno kada su ti oko jednog zgloba omotani metri svile. Teško je svojom težinom popeti se na svilu koja ti izmiče svakim tvojim pokretom, a uz to te i dlanovi peku dok se uporno pokušavaš popeti. Pa što je onda tako lijepo u tome pitam ja vas? Onda sam se, uz Danielinu pomoć i smjernice, uspjela popeti na nekih metar visine. I moram vam reći - pogled je bio prekrasan! Tijelo mi je u pozi letećeg jelena (upravo sam izmislila ovaj naziv, nemojte googlati), stopalo me boli kao nikad prije ali JA SAM USPJELA. Taj osjećaj je lijep! Zamislite samo da visite nekoliko desetaka metara iznad Zemljine površine, imate potpunu kontrolu nad svojim tijelom, pokretima, svilom, umom... koliko snage i volje je potrebno za tu vještinu. Zaista je vrijedno divljenja.
PRIVATNA ARHIVA
Iako sam ja bila samo na metar visine (hej, samo??) a ispod mene debela strunjača, nisam se mogla ne zapitati kako to izgleda kada visiš iznad rijeke i kada postoji mogućnost pada. 'Sudjelovale smo na brojnim radionicama na kojima smo učile kako se osigurati na visini. Uvijek moramo biti sigurne da je svila pravilno i čvrsto okačena, a kada smo na lokacijama na kojima ispod nas nije sigurna površina, onda moramo biti i mi same osigurane', govori Nina. 'Kod plesa na svili je prednost što zaista nemaš osjećaj da moraš trenirati, nema osjećaja kompetitivnosti. Treniraš za sebe, a poseban su užitak i motivacija na sebi vidjeti napredak, kada nakon nekog vremena uspiješ napraviti figuru koju si dugo vježbao. Cijelo tijelo ti je aktivno, fizički se umoriš ali jako opustiš um u ovom spoju sporta i umjetnosti. Jako je zabavno, to nas je i zadržalo u ovome', nastavlja.
FOTO: NATKOUI
U posljednjih nekoliko godina je u Hrvatskoj porastao broj plesača na svili i ta se zajednica znatno širi, a Nina i Daniela svoju inspiraciju traže i poslasticama modernog doba – Instagramu, TikToku i YouTubeu. Iako se osjeća nedostatak profesionalnih plesača, ovaj dvojac redovito usavršava nove figure, same dolaze do rješenja i rado svoje vrijeme posvećuju podučavanju drugih. Ako nisu na nekom od zagrebačkih mostova, pronaći ćete ih u The Hiveu među penjačkim zidovima, kako se spuštaju i dižu na svojim svilama. Slobodno im se javite, rado će vam pokazati svoje nove figure.
