„Kada bi petogodišnje dijete moglo nacrtati pop zvijezdu, to bi bila ja“ rekla je Chappell Roan. Ova glazbenica će dio publike podsjećati na Lady Gagu zbog izuzetno upečatljivih odjevnih kombinacija, ali ona je isključivo svoja. Njezine pjesme „casual“, „good Luck, Babe!“ i „Femininomenon“ su se uvukle u glazbene medijateke i iako može izgledati kao da se ova američka glazbenica probudila i doživjela slavu preko noći, to je daleko od istine.
Chappell Roan je njezino umjetničko ime, pravo je Kayleigh Rose Amstutz. Chappell dolazi od prezimena njezinog djeda Dennisa, a „The Strawberry Roan“ je bila njegova najdraža pjesma. Glazbenica je odrasla u konzervativnom, kršćanskom malom gradu Willardu, saveznoj državi Missouri. Dok je živjela u svom rodnom gradu, odlazila je tri puta tjedno u crkvu, a s obitelji je živjela u kamp naselju. Otisci ovakvog načina odgoja su vidljivi po njezinim pjesmama. Gotovo kao se čuje njezino raspetljavanje klupka ograničenih svjetonazora malog grada.
Eltonu Johnu je u emisiju Apple Musica ispričala da kada se preselila u Los Angeles i prvi otišla u gay klub da je to za nju bilo duhovno iskustvo. „Osjećam se da mi je ovdje dozvoljeno da budem tko želim. To je sve promijenilo“ rekla je za preseljenje u Los Angeles. Za New Musical Express je ispričala da je odrastajući čula priče da je to demonski grad u kojem živi vrag. Takve priče ju nisu ograničile da istraži svijet koji je potpuno suprotan onome na što je naviknula. „Htjela sam biti dobra osoba, ali je bio prisutan dio u meni koji je htio pobjeći“ Trenutak kada se odselila u LA i posjetila gay klub je opisala u pjesmi „Pink Pony Club“ inspirirana go-go plesom.
Godine 2017. se činilo da se događaji počinju odvijati Roan u korist. Diskografska kuća Atlantic ju je uočila u New York Cityju gdje su joj ponudili ugovor. Prvi singl „Good Hurt“ je izdala u kolovozu i mjesec dana nakon je uslijedio EP „School Nights“. Samo tri godine nakon su joj raskinuli ugovor jer nije postala komercijalno uspješna. Roan je dvije godine radila razne poslove. Bila je dadilja, konobarica, asistentica u produkciji. Srećom, nije odustala od svog glazbenog cilja i tri godine nakon je odlučila potpuno neovisno izdati singl „Naked in Manhattan“.
Ponovno nije naišla na plodno tlo jer je pandemija covida i lockdown sve prisilno stavio na čekanje. Imala je poteškoća s pronalaženjem glazbenih suradnika s kojima je mogla pokazati svoj puni potencijal. Potragu je završila s američkim producentom Danom Nigrom koji je producirao oba albuma Olivije Rodrigo, „sour“ i „guts“. Zbog ovog je Roan bila pred izvođačica Rodrigo na turneji prvog albuma.
Prvo nešto sramežljivije probijanje u mainstream je doživjela s albumom „The Rise the Fall of a Midwest Princess“ prošle godine u rujnu. Nije doživio ogromni komercijalni uspjeh ali je vrlo sigurno počela graditi svoju bazu fanova. Trenutak kada ju je uočila šira publika je na NPR-ovom (National Public Radio) Tiny Desk koncertu. U nešto više od tri mjeseca je video na YouTubeu privukao gotovo 4 milijuna pregleda. Ovo je tek njezin početak, ali je ovog puta jasno da je došlo njezino vrijeme.