Kada je, kasnih devedesetih, čudesan glas Erykah Badu, mekan poput povjetarca, zajahao radijske valove, bila je to prava glazbena revolucija. Oživljavajući duh ranih sedamdesetih Badu je postavila tračnice neo soul scene, čijim su vlakovima zaorili nezaboravni glasovi Lauryn Hill, D’Angela i Indije Arie, no njezin prozračan vokal i jedinstven stil pjevanja, kao i otkriće „novog“ žanra nisu bili jedini izvor fascinacije koju je Badu probudila u publici. Prstima vječito iscrtanim kanom i urešenim glomaznim prstenjem, divovskim turbanima i šeširima visokima poput tornjeva i dugim, lelujavim šarenim haljama koje su podsjećale na one afričkih svećenica svijet je potpuno zaokupila i njezina ekscentrična persona koja je uvijek izazivala i čuđenje i divljenje. Badu je bila i ostala rijetka ptica, uvijek pomalo mistična, a njezina energija vibrirala je nečim neuhvatljivim, slobodnim, nečim transcendentalnim i zadivljujuće autentičnim. Poput kakve stare duše koja se zatekla u novom vremenu, isijavala je mudrošću i spiritualnošću, snagom i nježnošću, kao da je duhovnost utkana u svaki atom njezina bića.
Prošla su gotovo tri desetljeća otkako se u veljači 1997. svijet zanjihao nošen prvim taktovima njezina debitantskog albuma „Baduizm“. Iako je, potpuno nenadano izronila iz anonimnosti, „Baduizm“ s hit singlom „On & On“ lansirali su Erykah Badu u samu orbitu popularnosti, a glazbeni su joj kritičari odmah počeli tepati nadimkom „kume“ ili „kraljice neo soula“. No prije nego što ju je šira publika upoznala kao začetnicu novoga glazbenog pokreta i ženu čiji glas otvara prozore u nove svjetove, Badu je u umjetnost, glazbu i ples uronila još kao klinka odrastajući u radničkoj četvrti u južnom Dallasu, bez podrške oca koji je većinu njezina djetinjstva proveo boreći se s ovisnostima i gledajući u zatvorske rešetke. Odmalena je prebirala po klavirskim tipkama premda je nitko nikada nije učio svirati. Bez očinske figure na vidiku, malenu Ericu Abi Wright odgojile su žene, majka Kolleen Wright, dvije bake i kuma, a snažna ženska energija, majčinstvo i zajedništvo postali su esencijalni dio njezina bića. Često spominjući ohrabrenje svojih baka da „bude što god poželi“ i „pliva kontra struje“, snažne ženske figure u svom životu nazivala je „soul sisters s hippie vibrom“, duboko vjerujući da i sama mora nastaviti davati podršku kakvu je odmalena primala. Još u ranoj mladosti, osebujna kakva je oduvijek bila, odbacila je ime Erica vjerujući kako je to „robovsko ime“, ono koje su porobljenima nekoć davali njihovi gospodari, dodajući mu nastavak „kah“, simbol „unutrašnjeg ja“, a za novo prezime inspirirali su je omiljeni slogovi iz vokalne jazz improvizacije i značenje riječi „badu“ koje u afričkoj etničkoj skupini Akan označava „deseto dijete“.
Nakon katoličke škole koja ju je naučila da samu sebe doživljava „čudnom“, upisala je studij kazališne umjetnosti na sveučilištu Grambling State u Louisiani, no fakultetske je klupe napustila netom prije diplome kako bi se mogla u potpunosti posvetiti glazbi. Bratić Robert Free Bradford, tada student glazbene produkcije, slao joj je beatove na koje bi Erykah repala, no jedan ju je beat nadahnuo da zapjeva. Snimili su demo album „Country Cousins“ pod imenom Erykah Free, a upravo je stvar na kojoj je Badu pjevala bila ona koja će je istaknuti i otvoriti joj vrata glazbene scene. Njezin jedinstveni vokal privukao je pažnju mladog menadžera Kedara Massenburga koji joj je dogovorio da s D’Angelom snimi duet „Your Precious Love“ te, na koncu, i potpiše ugovor s diskografskom kućom Universal Records. Vjerujući kako u rukama ima nešto zbilja posebno, domišljati Kedar osmislio je novi naziv, zapravo marketinški termin, za žanr kojim je odzvanjao „Baduizam“. Tako „Baduizam“ nije bio R’n’B, ni soul, ni hip-hop, ni jazz nego - neo soul. Zahvaljujući uspjehu svoga glazbenog prvijenca, u rukama Erykah Badu našle su se, između ostalih, i dvije nagrade Grammy, „Baduizm“ je postigao trostruku platinastu nakladu, a ona je postala predvodnica „novog“ glazbenog pokreta.
MAJČINSTVO JE JOŠ OD ROĐENJA PRVOG SINA, U SAMIM ZAČECIMA NJEZINE GLAZBENE KARIJERE, POSTALO NEODVOJIV DIO NJEZINA IDENTITETA, A DANAS RADI KAO DOULA POD DUHOVITIM NICKOM BADOULA
U studenome 1997., u svom domu u Dallasu, Badu je rodila svoje prvo dijete, sina Sevena Siriusa Benjamina. Na svijet je došao istog dana kada je Universal Records lansirao „Live“, album koji je bio zamišljen da zadovolji nezasitne obožavatelje „Baduizma“. Poleđinu covera krasila je crno-bijela fotografija Badu s trudničkim trbuhom, a majčinstvo je, slijedom okolnosti, već u samim začecima njezine glazbene karijere postalo neodvojiv dio njezina identiteta. Njezina javna persona sve je jasnije zrcalila onu privatnu, a uloga majke snažno se ispreplela s hektičnim životom na pozornici. Provodeći na koncertnim turnejama osam mjeseci godišnje, Badu nije preostalo ništa drugo nego da sina odgaja pomalo „nomadski“. „Dojila sam na pozornici, u limuzini, iza pozornice na dodjeli nagrada Soul Train“, svjedočila je kasnije u intervjuima. „Ona je kraljica, ali istodobno i geto“, govorili su njezini prijatelji. I prema svojoj glazbi odnosila se s istim sentimentom, proces stvaranja smatrala je „rađanjem“, a sebe „jednom od primalja“. Element majčinstva protkao je njezino biće u svakom segmentu.
Nekoliko godina nakon rođenja sina Badu je odletjela u New York kako bi pri porođaju pružila podršku prijateljici Afyji Ibomu. Nakon pedeset i dva sata tijekom kojih su razgovarale, plesale, pjevale, pile ulja i povraćale, Erykah je bila duboko ganuta putovanjem koje je podijelila s prijateljicom i nadahnuta iskustvom ženskog zajedništva, podrške i rađanja novog života. Osjetila je da je njezin životni poziv da se okuša kao doula, da bude „ona koja služi“ te pruži psihičku i praktičnu podršku drugim ženama u svim fazama trudnoće, tijekom porođaja i nakon njega, a to ju je nagnalo da za ulogu doule prođe i formalni trening. Danas majka troje djece, Erykah je asistirala na više od pedeset porođaja bliskih prijateljica, zvijezda poput glazbenice i glumice Teyane Taylor, zaručnica bivših partnera, ali i potpunih neznanki koje su je privukle svojom aurom ili životnom pričom. Nadjenuvši sama sebi dovitljivi nadimak Erykah Badoula, Badu svoje usluge ne naplaćuje, a za svoje klijentice spremna je pomaknuti i datume koncertnih nastupa, letjeti satima avionom na drugi kraj države i držati ih za ruku rađale one u bolnici, kod kuće ili u šumi. Ponekad, ako to njezine klijentice zažele, Badu ih smiruje pjevanjem, odjene se od glave do pete u bijelo, zaveže zvonca oko gležnjeva i ogrlice s kristalima oko vrata. Iako kao doula vjerno „služi“ već više od dva desetljeća, sa svom djecom, čije je „duše dopratila“, i dalje je u kontaktu, a njezina duboka posvećenost duhovnosti navela ju je da „duše i ispraća“ držeći za ruku one koji umiru. Da bude tu za ljude u ključnim trenucima njihovih života, često je isticala, smatra svojom odgovornošću na kojoj je istinski zahvalna.
„Ljudi ne shvaćaju da sam ja renesansna žena“, rekla je za magazin W 2014. „Djecu školujem kod kuće. Kuharica sam.
Dizajniram sve svoje šešire. Sama sam svoja menadžerica. Pišem pjesme i dirigiram svojim bendom. Radim kao DJ. Ja sam doula. Ja sam reiki majstorica.“ I zbilja, zagrebemo li dublje od njezinih brojnih hitova zbog kojih nam se koža ježi od 1997. do danas, Badu je nevjerojatno svestrana i zanimljiva žena čije je biće duboko sraslo s njezinom duhovnosti. Iako publiku oduvijek intrigira njezina mistična aura „šamanske svećenice“, ona o svojoj spiritualnosti uvijek priča otvoreno. Bez imalo ustezanja i ne prežući pred tabuima govori o svojim ceremonijama s ayahuascom, psihodeličnim putovanjima i dubokim spoznajama, o moći kristala čije je frekvencije usklađivala s frekvencijom svoje glazbe, o bojama čakri i vibracijama, o iscjeljivanju energijom i kozmičkoj povezanosti. Iako se doima poput neke stare duše, ona dobro navigira novim vremenom, meditira u infracrvenoj sauni koja se nalazi pokraj njezina kreveta, a meditativnu glazbu pušta glasovnom naredbom aplikaciji. Svoje govore započinje pričom o menstruaciji i tome kako ju je baka učila da može sve što mogu muškarci, pa i da izlazi na ulicu u toplessu: „Ako mogu oni, zašto ne bismo mogle i mi?“
Zbog stiha „I stay woke“ iz pjesme „Master Teacher“ koju je objavila 2008., često se navodi kao pionirka termina „wokeness“, mnogo prije nego što je on postao uobičajeno oružje za ismijavanje i diskreditiranje ljevice. No, unatoč svom statusu majke „wokenessa“, u posljednje se vrijeme našla na meti kritika. Skupine za zaštitu ljudskih prava prozvale su Badu zbog nastupa na 46. rođendanu kralja Mswatija III. čiji je režim u Svaziju optužen za zatvaranje i mučenje aktivista, zatim je na društvenim mrežama zakuhala raspravu o „primjerenoj dužini“ suknji u novozelandskim školama, a serija kontroverznih izjava došla je do vrhunca podrškom Billu Cosbyju koji je u to vrijeme osuđen za seksualno zlostavljanje izjavivši: „Ako je bolestan, zašto bih se ljutila na njega?“, dodavši da je „humanist i da vidi nešto dobro u svakome pa, recimo, i u Hitleru“ (to dobro je, navodno, njegovo „slikarsko umijeće“). U intervjuu za Guardian objasnila je da ni za čim izgovorenim ne žali te da nikad ne bi povukla poruku koja je došla iz mjesta ljubavi. Badu je svjesna, kaže, da živi u svom svijetu, ali i toga da se svakoj njezinoj izjavi pridaje određena politička konotacija. Doduše, ne razumije zašto.
Njezina nekonvencionalnost, kao i turbulentan osobni život oduvijek su privlačili pažnju publike. To što Seven, Puma i Mars imaju različite očeve raspirilo je urbanu legendu da je nemoguće pogledati Badu u oči i ne zaljubiti se, a ona je na to dodala da isto vrijedi i za žene, djecu i životinje te da je tajna u tome što njezina magija ne leži između njezinih nogu, nego između ušiju. Zbog još jednog, sličnog trača da muškarci, opijeni njezinom seksualnom energijom, mijenjaju život i poslove iz korijena, iz čiste zafrkancije lansirala je „Badu’s Pussy“, premium miris koji sadrži pepeo njezinih gaćica reklamirajući ga kao „lijek za bolesti i put do Forbesove liste“. Rasprodao se, navodno, u prvih devet minuta nakon što je pušten u prodaju.
Erykah Badu zaista jest rijetka ptica. Soul sister s hippie vibrom. Stara duša u novom vremenu. Šamanska svećenica s infracrvenom saunom u spavaćoj sobi, zvončićima oko gležnjeva i aplikacijama za meditaciju. Nakićena kristalima, turbanima, poludragim kamenjem i hvatačima snova koje nosi oko vrata. Glazbenica. Majka. Doula. Reiki majstorica. Iscjeliteljica i pratiteljica duša. Možda bismo mogli posumnjati da je riječ tek o dobro promišljenom imidžu, no Erykah Badu nemoguće je zamisliti ikako drugačiju nego baš takvu kakva jest. Uza sve epitete koje joj je moguće dati, autentična odzvanja najglasnije.