U Oris Kući arhitekture u Zagrebu 6. svibnja otvara se izložba „Priče u pločicama“ ilustratorice Klasje Habjan – umjetnički hommage portugalskoj tradiciji ručno oslikanih pločica koji istovremeno slavi naslijeđe i otvara vrata suvremenim interpretacijama ovog mediteranskog medija. Nastala uz podršku Iverpana i Veleposlanstva Portugala u Hrvatskoj, izložba ujedno obilježava i Nacionalni dan azulejosa, portugalskih keramičkih pločica.
Priča je započela u portugalskoj tvornici Viúva Lamego, čuvenoj po svojoj 175 godina dugoj povijesti, gdje je Klasja prošle godine boravila na umjetničkoj rezidenciji. Upravo ondje nastale su pločice koje će se po prvi put prikazati zagrebačkoj publici. No, izložba je i puno više od pukog prikaza dekorativnih motiva – ona je istraživanje, eksperiment i osobna interpretacija vještine koja se prenosi generacijama.
U razgovoru za ELLE, Klasja otkriva kako je izgledao njezin svakodnevni rad u tvornici, zašto je ples postao glavni simbol ove izložbe, kakav je osjećaj raditi na pločicama umjesto na papiru – i kako je došlo do suradnje s njezinim bratom Jakovom, dizajnerom koji je ilustracije pretočio u funkcionalni namještaj.
Kako je izgledao tvoj svakodnevni rad u tvornici Viúva Lamego tijekom rezidencije – jesi li imala potpunu slobodu u izrazu ili su postojale neke smjernice?
Znala sam da projekt s kojim sam dobila rezidenciju moram ostvariti unutar mjesec dana rada u tvornici i da će rezultat biti izložen u Nacionalnom muzeju pločica u Lisabonu – no u svakodnevnom sam radu imala slobodne ruke. Istraživala sam medij, način na koji pločice upijaju boju, zavisnost trenja kista i vode, promjene boja nakon pečenja... ali prije svega bilo mi je važno, na razini koncepta, iskoristiti nastavljanje (ili okretanje) pločica unutar veće slike. Razvijala sam motiv ‘Plesača’, isprepletenih i rasplesanih radnika koji slave 175. obljetnicu tvornice, kao hommage vještini ručno oblikovanih i oslikanih pločica koju prenose kroz generacije.
Motiv „Plesača“ vrlo je dinamičan i topao – zašto si odabrala baš ples kao simbol za radnike u tvornici i prijenos znanja?
Ako netko voli slavlja, ples i glazbu, onda su to Portugalci. Tradicija pločica isprepliće se s mediteranskim načinom života, suncem koje dodatno boja šarene fasade, s glazbom i smijehom koji se kotrljaju niz ulice – i uz sve probleme koje Lisabon ima danas po pitanju ekonomije i turizma, čini mi se da i dalje preživljava taj stoljećima neprekinut duh.
Koja je bila najveća razlika između rada na pločicama i tvojih dosadašnjih ilustratorskih projekata na papiru ili knjigama?
Prije svega, nove tehničke zakonitosti i izraženo upotrebljiv karakter pločica – konstantno sam zamišljala kako bi izgledale ugrađene u interijer ili eksterijer. Zanimljivo je što više pločica kao zasebni segmenti mogu stvoriti jednu veću sliku, primjerice figurativnu, koja se potom preslagivanjem može prebaciti u apstrakciju. Zatim, ne postoje reprodukcije kao u tisku, budući da su sve pločice ručno oslikane, ali s druge strane – one su otporne; zezala sam se s bratom (skromno) da radim na arheologiji budućnosti.
U izložbi se prvi put pojavljuje i suradnja s tvojim bratom Jakovom – kako je došlo do ideje o kombiniranju ilustracije i namještaja?
Ne sjećam se tko je to prvi predložio, ili kako smo se toga sjetili, ali se prirodno dogodilo, budući da je Jakov produkt dizajner, vrlo vješt u osmišljavanju i oblikovanju. Na ovaj su način pločice mobilne – sada kad su četveronožne, mogu lakše pronaći svoje nove domove. Uspješno je uskladio panele pločica s izborom forme i materijala i zaista sam ponosna na sve što je napravio, i što ćemo uskoro zajedno predstaviti te potpisati imenom koje je spoj naših imena – Klasjakov.
Što bi voljela da posjetitelji ponesu sa sobom nakon što pogledaju ovu izložbu – neku emociju, misao, novu perspektivu?
Voljela bih da im je portugalski duh bliže, da im probudi znatiželju i ljubav prema pločicama, prema eksperimentu i igri.
Uz individualne pločice i zidne panele koji nose Klasjin upečatljiv rukopis, posjetitelji će imati priliku vidjeti i jedinstvene, limitirane stolove koji nastaju na sjecištu ilustracije, dizajna i funkcije. Izložba „Priče u pločicama“ ostaje otvorena do 10. svibnja u Oris Kući arhitekture, a ova topla, inteligentna i razigrana umjetnička priča iz Portugala – na trenutak će prenijeti Lisabon u Zagreb.
