Tijekom svoje karijere Taylor je imala više albuma na prvom mjestu Billboard 200 od bilo koje druge žene u povijesti glazbene industrije, a na dodjeli nagrada Grammy koje su održane u Los Angelesu, primila je kipić za album godine, koji joj je zaradio prošlogodišnji album Midnights i tako postala glavna rekorderka u ovoj kategoriji. Prethodni albumi koji su joj zaradili ovaj prestižni kipić su 1989., Folklore i Fearless. Taylor je pri tome najavila i svoj novi album, The Tortured Poets Department koji izlazi 19. travnja ove godine.
O njezinom utjecaju govori i šesta koncertna turneja Taylor Swift koja je započela 17.03.2023., a čini se da će trajati sve do 23.11.2024. godine. No, Taylor i dalje dodaje nove gradove na listu te se broj koncerata i stadiona povećava, a njezina velika svjetska turneja poprima gigantske razmjere koji se mogu usporediti jedino s vrhuncima karijere Michaela Jacksona u 1980-ima i Beatles manijom koja je u 1960-ima vladala svijetom. "Eras" turneja nosi simboličko ime: to je putovanje kroz sve Taylorine glazbene “ere”, hommage njezinim albumima i ponovno osvojenim autorskim pravima nad vlastitim pjesmama. Taylor će održati 146 nastupa na pet kontinenata. Do samih ulaznica za turneju teško se dolazi, no san je svakog swiftija prisustvovati povijesnom koncertu.
Disclaimer: Nabavila sam ulaznice i odbrojavam dane do koncerta u Zürichu 9.07.2024. godine.
Getty Images
Mnogi su me pitali kako sam uopće uspjela nabaviti ulaznice? Pitanje je legitimno jer je Taylor Swift u pretprodaji rasprodala tri koncerta u Beču za nešto manje od dva sata. Zürich i Amsterdam rasprodani su u manje od 30 minuta, u Torontu se preko 31 milijun ljudi registrirao za njen koncert, što je najveća potražnja za jednim umjetnikom u čitavoj povijesti glazbene industrije. Francuska je jedina zemlja koja je na Ticketmasteru pauzirala prodaju karata jer je stranica pala zbog prevelikog broja registriranih. Francuska nije željela da se ponovi američki skandal s Ticketmasterom i pretprodajom karata po vrtoglavim cijenama koje su izmaknule kontroli i zdravoj pameti. Da biste uopće mogli dobiti priliku kupiti karte, morate se upustiti u višetjedni proces, biti uporni, ali i imati sreće.
Taylorina glazba je toliko privlačna jer u slušatelju budi znatiželju, ponekad s osjećajem prijestupa: kad slušaš Taylorine pjesme, čini se kao da si zavirio u njen intimni dnevnik. Za njen način pisanja svojstvena je pripovjedačka nit uz koju se niže gomila detalja i specifičnih sitnica koja sjećanja čine autentičnima.
Taylor bez cenzure priznaje svoje strahove i „prevelike” emocije, usuđuje se pjevati “I wouldn’t marry me either, a pathological people-pleaser”. Vjerojatno nas upravo taj aspekt pisanja privlači ka Taylor Swift jer smo od djetinjstva odgajane potiskivati svoje emocije i biti samo dobre, pristojne, drage i mirne djevojke. Taylor je bila uzor mnogim djevojkama koje svakoj fazi odrastanja mogu pripisati jednu pjesmu ili čitav album. No zašto sam onda Taylor slušala potajice? Zašto sam mislila da je više cool reći da slušam Leonarda Cohena, Nicka Cavea, The National, Arctic Monkeyse? Zašto se djevojke srame priznati kakve pjesme vole slušati?
Getty Images
Za mene je bila velika prekretnica kad sam napokon stvari koje volim i u kojima uživam prestala nazivati svojim guilty pleasure. Maknula sam taj termin iz svojeg vokabulara jer sam osvijestila da je on refleksija korjenitih patrijarhalnih obrazaca koji sustavno delegitimiziraju žensko iskustvo. Tek kada sam postala sigurna u sebe i počela isticati da sam feministica, mogla sam bez srama reći da volim slušati Taylor Swift.
Čitava njena karijera odražava različite nijanse delegitimizacije ženskog rada i uspjeha, okorjele dvostruke standarde društva prema muškarcima i ženama i internaliziranu mizoginiju. Danas je Taylor na vrhuncu svoje karijere, no niz godina ona je sustavno bila u double-bindu, odnosno stjerana u kut i bombardirana s dvosmislenim porukama koje negiraju jedna drugu: dosljedno neomiljena, a ipak nevjerojatno hvaljena kantautorica naše generacije.
Karijera Taylor Swift započela je 2006. godine kada je potpisala za Big Machine Records i objavila pjesmu “Tim McGraw”. Karijera Taylor Swift je uzletjela nakon drugog studijskog albuma “Fearless” 2008. godine kada je osvojila četiri Grammyja, uključujući i onaj za album godine. Ona je tada bila etiketirana kao „dobra djevojka”, a glazbena industrija ju je pokušala brendirati kao “girl next-door”, uzor mladim tinejdžericama diljem svijeta, koja pjeva o svojim ljubavnim vezama. No, upravo taj identitet dobre djevojke iz susjedstva postao je uteg oko Taylorinog vrata jer ona nikada nije mogla biti dovoljno dobra. Svaki njen korak bio je pod povećalom javnosti. Hvalili su je jer u pjesmama iskreno piše o mladenačkoj ljubavi i svojem slomljenom srcu, ali istovremeno je to bio i glavni razlog kritike njenog rada koji, nažalost, traje sve do danas.
Getty Images
U čemu je razlika kada Taylor Swift pjeva o svojim ljubavima ili kada to čini Leonard Cohen, ili u pop varijanti Ed Sheeran, Bruno Mars, John Mayer ili bilo koji drugi glazbenik? Ti pjevači nikada nisu bili etiketirani kao “serial-dater”, “clingy player” ili “crazy ex boy-friend”. Je li itko ikada umanjio vrijednost i karijeru Leonarda Cohena i postavio pitanje bi li postojao Leonard Cohen da nije bilo Suzanne? No, kada Taylor objavi pjesmu, svi pokušavaju pronaći reference na muškarca u njenom životu. Upravo tim pripisivanjem pjesama muškarcima - Johnu Mayeru, Harryju Stylesu, Tayloru Lautneru, Joe Jonasu, Jacku Gyllenhaalu i drugima, društvo je oduzelo Taylor njeno žensko iskustvo.
Taylor Swift je sustavno bila predmet ismijavanja u javnosti i od muškaraca i od žena. Tako je 2012. godine u kontroverznom intervjuu Ellen DeGeneres na javnoj televiziji natjerala Swift da igra igru u kojoj je komičarka pokazivala fotografije muškaraca s kojima je Swift navodno hodala i tjerala ju da zazvoni zvoncem svaki put kad je tvrdnja istinita.
Taylor je više puta zamolila komičarku da prekine igru, ali Ellen ju je ignorirala nastavljajući s podrugivanjem. Tada nitko nije javno osudio ovaj intervju, ovakvo ponižavanje smatralo se smiješnim. Međutim, internet sve pamti pa danas napokon možemo jasno i glasno osuditi ovakvo zlostavljanje. Na jednoj od dodjela nagrada, voditeljice Tina Fey i Amy Poehler u šali su rekle Taylor neka se “drži podalje od sina Michaela J. Foxa” te joj savjetovale neka „uzme malo vremena za sebe, nauči biti sama i upozna sebe”. Ovaj drugi incident pokazuje da je u to vrijeme svatko sebi uzimao za pravo donositi sud o njezinom ljubavnom životu, dijeliti joj savjete i minorizirati njenu karijeru. Taylor Swift je otvoreno progovorila o seksizmu te iste 2012. godine kada je izdala Red, svoj četvrti studijski album. Ona smatra poraznim što ju je javnost prozivala i osuđivala iako je u svojim ranim dvadesetima dejtala ni više ni manje od drugih djevojaka. Zato toliko i boli kad Taylor Swift pjeva “give me back my girlhood, it was mine first” jer su njoj, kao i mnogim drugim slavnim ženama, ali i običnim djevojkama, bez imalo razmišljanja i posljedica oduzeli pravo na djevojaštvo i normalno odrastanje.
https://www.youtube.com/watch?v=rRXVuIsVBnI&ab_channel=MilagrosMenendez
https://www.youtube.com/watch?v=2Sz3IsvDhW0&ab_channel=AB%D0%A1worldnews
Cijeli internet je prepun memeova Taylor Swift pored nekog slavnog dečka s natpisom: njen sljedeći album. Ovdje se radi o internaliziranoj mizoginiji i dvostrukim standardima patrijarhata prema muškarcima i ženama. Taylor Swift je „luda bivša djevojka” jer piše o osobnom životu i ljubavima, iako je cijela pretpostavka da su njezine pjesme isključivo autobiografske u suštini seksizam. Nitko nikada nije sveo umjetnost nekog slavnog muškarca na njegov ljubavni život. Rijetko kada se raspravlja o broju partnerica slavnih muškaraca te nikada broj žena s kojima su bili u vezi nije umanjio njihov uspjeh.
Zanimljivo je promatrati različite narative koje mediji perpetuiraju o zvijezdama koje imaju karijeru dužu od jednog desetljeća. Danas svi obožavaju Taylor, no u srpnju 2017. univerzalno su je hejtali. Ova ogromna mržnja započela je kao izravna posljedica Snapchat videa koji je objavila Kim Kardashian, bivša supruga Kanyea Westa. U videu se prikazuju poruke između Westa i Swift izvučene iz konteksta. Još od 2009. West i Swift su imali problematičan odnos. West je bio jedan od muškaraca koji je ponizio Swift kada je prekinuo njezin govor na Video Music Awards nakon što je osvojila nagradu za najbolji spot godine. West se usred njenog govora popeo na pozornicu, ušutkao Taylor i izjavio da je nagrada trebala pripasti Beyoncé koja, po njemu, ima najbolji video svih vremena. Stvarno je bilo nisko tako je poniziti uspoređujući je s drugom ženom.
https://www.youtube.com/watch?v=PwTx1VuMlqo&ab_channel=WENONAWINNONA
West je napisao i pjesmu “Famous” u kojoj repa “I feel like me and Taylor might still have sex/ Why? I made that b— famous”. Surealno, zar ne? Kada je Swiftin agent rekao da je pjesma uvredljiva, skoro svi su se okrenuli protiv Taylor insinuirajući da je ona dopustila ovaj stih samo kako bi privukla pažnju i postala još slavnija. Taylor Swift je objasnila da njoj nije predstavljala problem sama poruka stihova, već mizogina vulgarnost koja ju je opisivala. Budući da su tada Kardashijanke vladale internetom, gotovo svi su bili na njihovoj strani. Kim Kardashian je nazvala Taylor „zmijom u industriji”.
https://www.youtube.com/watch?v=p7FCgw_GlWc&ab_channel=KanyeWestVEVO
Nešto kasnije, Taylor mijenja narativ o sebi i radi nešto iznimno hrabro preuzimajući kontrolu nad svojom pričom i slikom o sebi. Upravo to je početak Swiftine ere “Reputation”, nazvane po njezinom studijskom albumu iz 2017. godine. Tada počinje novo doba Taylor Swift. Ona je prva slavna osoba koja je izbrisala sve sa svojih društvenih mreža. Tim simboličkim činom Taylor briše svoj identitet „dobre djevojke” koji u pjesmi "!Look what you made me do!" naziva “the role you made me play”. Rođenje nove Taylor je smrt svih njenih prošlih verzija nad kojima nije imala kontrolu. Tako je spot za tu pjesmu ikoničan, jer u posljednjoj sceni vidimo jednu pored druge sve Taylor koje ona pokapa. Ovo je ujedno i početak jedne od najboljih marketinških kampanja: u tom periodu Taylor je dijelila misteriozne postove zmija kao referencu na prethodni Kardashian komentar, više nije davala intervjue, prekinula je svaku komunikaciju s medijima.
Njena genijalnost leži upravo u tome što je iskoristila verziju sebe koju su mediji stvorili i mrzili, a onda na tome profitirala. Prigrlila je svoj status „lude", „clingy", „naporne bivše djevojke", „zmije", koja je na suludom pohodu da pronađe novu žrtvu koju će zatvoriti u jednu od svojih vila, poigrati se s njom te onda napisati album. Poslušajte “Blank space”.
https://www.youtube.com/watch?v=e-ORhEE9VVg&ab_channel=TaylorSwiftVEVO
Swift je u kolovozu 2019. godine objavila kultnu pjesmu “The Man” na svom albumu “Lover” u kojoj detaljno opisuje problem cijele svoje karijere. Ona tvrdi da bi drugačije bila prikazana u medijima samo da je rođena kao muškarac: “I’m so sick of running as fast as I can/ Wondering if I’d get there quicker if I was a man”. U tom istom razdoblju izlazi i njezin dokumentarac “Miss Americana”. Taylor Swift je napokon čula feministički krik: Sve osobno je politično! Posebno je dirljiva scena kada se suprotstavlja ocu i muškarcima u svojem timu i govori da ne želi više šutjeti za vrijeme ovih predsjedničkih izbora jer osjeća da mora biti na pravoj strani povijesti.
https://www.youtube.com/watch?v=40RsbcFRwNA&ab_channel=TaylorSwift
U “Miss Americana” ona opisuje i seksualni napad koji je doživjela 2013. godine kada ju je radijski DJ David Mueller zgrabio i ispipao bez njenog dopuštenja. Ona ga je optužila, a Mueller ju je 2015. tužio tražeći 3 milijuna dolara odštete s premisom da su njene izjave lažne. Taylor je podnijela protutužbu za seksualni napad te je 2017. godine pobijedila. Ipak, u dokumentarcu je izjavila da se ne osjeća slavodobitno jer je proces bio dehumanizirajući. Naglašava da se radi o slučaju sa sedam svjedoka i fotografijom, što je poražavajuće jer ako je tako s ovim slučajem, što se događa kada te netko siluje i jedino što imaš je tvoja riječ protiv njegove? Taylorin slučaj dokazuje da je žensko tijelo ugroženo, čak i kada je slavno i naoko nedodirljivo. Čini se da i dalje jedan muškarac i dodir bez pristanka može ženi oduzeti tijelo i pretvoriti je u ljušturu.
Getty Images
Taylor Swift ne bori se samo za ženska prava, već u zadnjih nekoliko godina mijenja i redefinira čitavu glazbenu industriju. U lipnju 2019. Scooter Braun i njegova tvrtka Ithaca Holdings kupili su Big Machine Label Group, Swiftinu diskografsku kuću. Master snimke šest albuma koje je Swift izdala u vrijeme prodaje sada su postale vlasništvo Brauna što znači da svatko tko želi koristiti snimke mora dobiti dopuštenje od vlasnika. Braun je bio menadžer Kanye Westa koji ju je neprestano maltretirao, što znači da je njezino glazbeno nasljeđe ležalo u rukama nekoga tko ju je godinama pokušavao sustavno uništiti. Kada je odlučila otići iz diskografske kuće, oni su je pokušali spriječiti i ucijeniti. Nisu joj dopustili da izvodi svoju glazbu na dodjeli American Music Awards 2019. godine nakon što je osvojila nagradu za umjetnicu desetljeća.
Taylor je očuvala svoj osobni i umjetnički integritet odlaskom iz diskografske kuće, ali je ostala bez svoje glazbe. Kada je u studenom 2020. godine istekla klauzula u njezinom ugovoru s Big Machine koja se odnosila na presnimavanja, Taylor je napravila potez svoje karijere i odlučila ponovno snimiti svu svoju staru glazbu. Od 2020. godine Taylor vraća svoje glazbeno nasljeđe malo po malo, objavljujući albume i stare pjesme koje nikada prije nismo čuli. Ovo je jedinstvena borba u glazbenoj industriji koja je rasvijetlila problematične ugovore s diskografskim kućama te osnažila glazbenike da se bore za kontrolu nad svojim stvaralaštvom. Na zadnjem koncertu američke turneje u LA-u objavila je da će njen slavni album "1989", koji ju je učinio pop ikonom, biti ponovno izdan 27.10.2023. godine, na isti dan kada je prvi put izdala album, samo 9 godina kasnije. Fascinantno je što su fanovi, u samo devet sati od objave te vijesti, u pretprodaji naručili 300 milijuna primjeraka albuma.
Getty Images
Taylor nas svakim svojim potezom iznova iznenađuje, rušeći sve rekorde glazbene industrije. Čak i kada Taylor napravi neke izuzetne i socijalno osjetljive stvari poput toga što je isplatila svakom vozaču kamiona na svojoj turneji bonus od 100 tisuća dolara, ona je i dalje meta kritika. Iako je isplatila 50 milijuna dolara svojeg novca čitavoj ekipi svoje turneje uz poruke za svakog radnika, zavidnoj javnosti i dalje je to ništa naspram bogatstva koje ona ima. Taylor Swift, uspješna žena koja je sama stvorila svoje bogatstvo i karijeru, trn je u oku mnogima te svima nama podsjetnik o duplim standardima prema muškarcima i ženama u našem društvu. Ona neprestano ponavlja da joj “ne treba neki tip u blizini kako bi dobila inspiraciju i napravila sjajan album, kako bi živjela svoj život i osjećala se dobro u vezi sa sobom”. Zašto joj društvo već 17 godina ne želi to priznati?
Getty Images
Žalosno je da javnost promatra njezinu glazbenu karijeru isključivo kroz povijest ljubavnih veza, no još je žalosnije da je ta ista javnost bila zadovoljna kad je šest godina hodala s Joeom Alwynom. Svi su tada na pijedestal podizali ljubav o kojoj ništa zapravo nismo znali. Joe Alwyn je postao savršeni dečko s kojim ona piše pjesme, a ne dečko o kojemu piše pjesme. Naime Joe Alwyn je William Bovery, njen suradnik s kojim je napisala nekoliko pjesama na albumima “Folklore”, “Evermore” i “Midnights.” Kad je hodala s Joeom Alwynom javnost je bila opsjednuta pitanjem hoće li se Taylor, „serial-dater", napokon skrasiti i udati za njega. Seksistički korijen ove zanimacije ne treba niti isticati. Poražavajuće je što se kao društvo ni u 2023. godini nismo pomaknuli te se i dalje perpetuiraju dosadni stereotipi žene-svetice i žene-kurve. Taylor više ne šuti, ona svojim stihovima upire u trulost našeg društva: “All they keep asking me is if I'm gonna be your bride/The only kinda girl they see is a one-night or a wife”.
Kada je ove godine u javnost izašla nikada potvrđena vijest da su Joe Alwyn i Taylor Swift prekinuli, mediji su se vratili u 2012. godinu i ponovno razapeli Taylor. Njen ljubavni život opet je postao meta svih medija koji su se naslađivali, uvjeravajući nas kako je očito da je Taylor ponestalo inspiracije za nove albume, pa je prekinula vezu. Opet isto.
Getty Images
Da je Taylor prestala pisati pjesme poput “You’re losing me”, to bi značilo da ju je društvo uspjelo slomiti i oblikovati po svom ukusu. Rebecca Solnit, feministica i teoretičarka tvrdi da je pisanje ili bilo koji oblik ustrajanja na vlastitom glasu ono što pomaže ženama ne samo u borbi protiv dosadnog mansplaininga, već da ih se počne promatrati kao „pouzdane svjedokinje u vlastitom životu“. Rješenje nije u bijegu od jezika koji je „kontaminiran“ stoljećima muškog autoriteta, nego u preuzimanju tog istog jezika. Iz ovog razloga je iznimno što je Taylor preuzela negativan narativ o sebi i pretvorila ga u svoje tajno oružje. Izrazito je dirljivo vidjeti uspješnu, hipertalentiranu ženu koja je na svojem posljednjem koncertu u Los Angelesu izjavila fanovima da se ne boji svojih emocija: „Morat ćete se nositi sa svim mojim emocijama, a ako niste čuli, imam ih jako puno.”
Getty Images
Njene pjesme govore o legitimizaciji i destigmatizaciji nepoželjnih ženskih osjećaja. Budući da je žensko iskazivanje emocija uvijek pretjerano u patrijarhalnom društvu, te se i dalje smatra zastrašujućim, živjeti u dobu u kojem Taylor nosi srce na dlanu i pjeva o osveti, prijateljstvu, ljubavi i djevojačkim iskustvima, dok se ponosno naziva anti-junakinjom našeg doba, moćno je i osnažujuće. Kate Zambreno napisala je da „Strah od ženskog pisma koje je emotivno je jednak strahu od ženskog bijesa i suza.” Taylor ne dopušta da se njenu umjetnost disciplinira i to je jedna od povijesnih lekcija koju nas sada uči.
Sada znam, bojala sam se javno reći da slušam Taylor Swift jer su tinejdžerice često nemilosrdno ismijavane i posramljivane zbog svojih interesa, a njihove strasti pretvaraju se u stereotipe. Privilegija je živjeti u trenutku u kojem dva puta imam priliku odrastati uz Taylor Swift, iščekivati svaki njen album, koji su joj muškarci jedne diskografske kuće oduzeli, ali i slušati novu glazbu koju stvara.
