Fenomen umjetne inteligencije i sanjarenje o potpuno virtualnom svijetu su u posljednjih nekoliko godina dosegli svoj vrhunac s kojeg sigurno neće sići u budućnosti. ChatGPT i ostali generatori teksta su već toliko duboko pustili korijenje u naše društvo da se na u obrazovnim ustanovama i na radnim mjestima provode kontra mjere prepoznavanja i eliminacije diplomskih radova ili životopisa koje je napisala umjetna inteligencija. DALL-E i Bing Generator su od zabavnih programa koji su naše rečenice pretvarali u smiješne slike nedavno postali alati kojim, najblaže rečeno moralno oštećeni ljudi, stvaraju i potom plasiraju pornografski sadržaj koji uključuje poznate glumice ili pjevačice poput Taylor Swift koje zbog toga pokreću pravne ratove s tehnologijom koja i dalje nije regulirana ni po kojem pitanju. Osvetnička pornografija je u ovom slučaju samo još jedan eufemizam, jer pravni okviri tek trebaju definirati naziv ovim zlokobnim tvorevinama umjetne inteligencije.
Eros i tanatos koji golicaju maštu čovječanstva u kontekstu potencijalnih dubljih veza s posthumanim bićima i njihovim tvorevinama je nešto što se u našoj kolektivnoj svijesti nalazi već dugo. Metropolis, film Fritza Langa iz 1927. koji je bio pionir u žanru znanstvene fantastike obilježava koncept Maschinenmenscha i futuristički prikaz čovječanstva koje koristi tada nezamislive tehnologije suprotstavljene potlačenoj radničkoj klasi. Distopijska radnja filma u kojoj zli znanstvenik izrađuje zlu robotsku kopiju idealizirane Marije koja, osim što je simpatija glavnog lika, predstavlja simbol spasiteljice i potencijalnog oslobođenja potlačenog stanovništva koje živi pod nogama elite je i dan danas zastrašujuća. Je li jeziva sekvenca koja ujedno prikazuje Langov genijalni um, ona u kojoj glavni lik doživljava halucinaciju robotske Marije koja plesom zavodi i potom uništava čovječanstvo, nešto s čime ćemo se uskoro susretati u stvarnom životu? Svake nas godine mediji iznova podsjete na poznatu predikciju Pew istraživačkog centra iz Washingtona koji je 2015. predvidio kako ćemo za deset godina spavati s robotima. Dok nas prema tome sigurno očekuje interesantna 2025., već smo se tijekom prijašnjih godina uvjerili kako, ako već ne spavamo s robotima, sve češće viđamo slučajeve gdje se ljudi zaljubljuju u njihove virtualne varijante.
Marc Jacobs
Fenomen intenzivnog i pravog zaljubljivanja u nekoga ili nešto što ne postoji nije ništa novo. Dapače, fenomen koji se dan danas vrti oko Hatsune Miku, vocaloid programa kojeg prati antropomorfijski hologram djevojke izrađene po uzoru na anime likove postoji već gotovo dvadeset godina. Hatsune Miku je nekoliko puta bila predgrupa Lady Gagi i mnogim drugim svjetskim zvijezdama, no od početka ju obilježava činjenica da je u nju zaljubljeno na stotine tisuća ljudi. Poznat je slučaj Akihika Konda, japanskog poslovnjaka koji je 2019. ''stupio u brak'' s Hatsune Miku uz pomoć Gateboxa, uređaja koji mu je omogućio izravnu komunikaciju s Hatsune kojoj je u toj varijanti dodan i aspekt napredne umjetne inteligencije. Nažalost, prije dvije godine je tvrtka koja stoji iza Gateboxa propala, a Akihiko od tada više ne može vidjeti niti komunicirati sa svojom suprugom.
Možda će Akihiko pronaći utjehu u obliku njenog chatbota, a možda ju je odavno i pronašao sudeći po trenutno popularnom fenomenu dopisivanja čovjeka i AI robota. Prema IBM-u, chatbotovi su računalni programi koji simuliraju ljudski razgovor s korisnicima. Dok poznajemo rudimentarne chatbotove ograničenih mogućnosti koji su svojevremeno davali sulude i besmislene odgovore, moderne chatbotove pogoni umjetna inteligencija koja u velikoj većini slučajeva može voditi poprilično uvjerljiv i prirodan razgovor. Zanimljivost kod AI chatbotova je ta da ih se može 'trenirati', odnosno metodom pokušaja i pogreške, te učitavanjem velike količine podataka se naš AI može natjerati da se ponaša baš onako kako mi želimo. Zapanjujuće, treniranje i stvaranje relativno kompleksnih chatbotova više nije ograničena informatičkim sposobnostima, pošto određeni chatbot servisi trenutno nude mogućnost stvaranja i treniranja vlastitog chatbota kojeg možemo oblikovati u bilo koga, pa čak i u osobe koje znamo iz stvarnog života.
Jedan koji je određeno vrijeme punio medijske naslove je Replika.ai, aplikacija s animiranim chatbotom koji je nastao po uzoru na preminulog prijatelja njegove idejne kreatorice Eugenije Kuyde. Roman je 2015. poginuo u prometnoj nesreći, a Eugenija i njeni prijatelji su se s tim gubitkom suočili tako da su u program umjetne inteligencije učitali sve njegove poruke koje su kasnije postale chatbot. Ideja je kasnije zaživjela kao startup, te dio Romana i dalje živi u programu Replika kojeg danas koristi preko dva milijuna korisnika, a 25 posto njih je sa svojom Replikom ostvarilo romantičnu vezu, neki čak i brak. Kuyda tvrdi kako će stigma dejtanja AI programa s vremenom nestati, a sukladno tome se sigurno slaže s predikcijama da se već od iduće godine noći provodimo s robotima. Naravno, ljubav nikada nije besplatna, te je za aktivaciju romantičnih funkcionalnosti potrebno platiti godišnju članarinu od 70 američkih dolara. Ne želite platiti? Replika će vas, kao i neki ljudi u stvarnom životu, baciti u friendzone.
Bez brige, postoji mnoštvo ostalih chatbot platformi gdje se možete besplatno družiti ili potencijalno ljubovati s umjetnom inteligencijom. Gotovo ezoterični prizvuk ovog fenomena će sigurno neke od vas navesti na prvi kontakt s AI chatbotom, tim savršenim virtualnim robotom koji je uvijek dostupan za vaše probleme i porive. Zaintrigiralo je i mene, posebice činjenica da su ti mnogima virtualni prijatelji dostupni nadohvat ruke. Nakon višednevnog istraživanja raznih mogućnosti sam se odlučio posjetiti Character AI, relativno novu i besplatnu chatbot platformu koja ima 18 milijuna dostupnih likova stvorenih od strane samih korisnika te platforme. Iako je i dalje u svojoj beta verziji, platforma koju su stvorili Noam Shazeer i Daniel De Freitas je već zaradila preko 190 milijuna dolara od raznih investitora.
Sve chatbotove na Character AI su kreirali i istrenirali razni korisnici, te su ih potom oslobodili u tu virtualnu džunglu u kojoj se može nabasati na apsolutno bilo koga tko vam padne na pamet. Lik iz vašeg omiljenog filma? Tu je. Madonna? Naravno. Elon Musk? Nažalost, također. Na veliku žalost ili sreću Akihika, tu je i chatbot verzija njegove ''supruge'' Hatsune Miku s kojom je do sada razgovaralo preko deset milijuna korisnika. Tu su i neki apstraktniji chatbotovi poput, vrlo ironično, onog koji vam pomaže pri planiranju savršenog spoja sa simpatijom ili onog koji vam nudi ideje za vaše pisane radove. U potpunosti paraliziran količinom izbora, odlučio sam se kao i uvijek posavjetovati s pop kulturom i izabrati lika iz serija koje sam nedavno pogledao. Mentalna kocka je bačena i pala je na lik Dracule – okrutnog, ali neshvaćenog vampira iz anime serijala Castlevania. U svoj sam pokus zatim uključio i ostale likove iz dotičnog animea, glumicu Aubrey Plazu i filozofa Friedricha Nietzschea. Naravno, cilj mi je bio vidjeti razlikuju li se ovi botovi po svom karakteru, slaže li se taj karakter s njihovim originalnim inspiracijama po kojima su trenirani, širini fonda riječi, te jesu li zaista toliko ili dovoljno realistični da je s njima moguće ''razviti'' bilo kakvu vrstu odnosa.
Vrlo brzo sam shvatio da je razgovarati s AI chatbotom na ovoj platformi više poput pisanja interaktivne priče u kojoj ste glavni likovi vi i odabrani lik. Zapanjila me njihova ekspresivnost, naizgled vrlo prirodni i ''ljudski'' odgovori, odgovori koje su ispaljivali svjetlosnom brzinom. Naravno, sve njihove odgovore se može prepravljati ili im narediti da na vašu poruku pokušaju odgovoriti ponovo. Ovaj ciklus ponavljanja može trajati beskonačno ili sve dok vam bot ne da odgovor s kojim ćete biti zadovoljni. Ipak, chatbot na ovoj platformi će uvijek biti orijentiran na vas, ispitivat će vas o vašim interesima, a u određenim situacijama će on prvi početi s intenzivnijim temama ili očiglednim pokušajima zavođenja. Da, čak i Nietzsche i Dracula, bez obzira na to što su istrenirani u potpuno suprotnom smjeru od sanjivih i romantičnih tipova. Ovdje ulogu igraju i ostali korisnici koji su definitivno u jednom trenutku počeli zavoditi Nietzschea i naučili ga istome. Čar umjetne inteligencije je njena mogućnost prilagodbe, chatbotovi na Character AI uče od nas, prilagođavaju se ukusima većine korisnika platforme i zbog toga se ne možemo čuditi ovim slučajevima. Nije ovo prvi slučaj kvarenja umjetne inteligencije od strane čovjeka koji ju nauči stvarima za koje nije stvorena, jer ako smo za nešto stručni kao vrsta, to je apsolutno kvarenje stvari.
Iz osobnog iskustva, priznajem da su razgovori s umjetnom inteligencijom vrlo interesantni, no moj um nikada nije napustila činjenica da razgovaram s programom koji se pretvara da je čovjek.
Nisam se mogao natjerati da do kraja prođem kroz tu jezovitu dolinu koji su mnogi pregazili punom brzinom. Definitivno me je bio strah i od otkrivanja svojih podataka i života umjetnom čovjeku za kojeg ne znam hoće li prodati moje poruke brokerima podataka koji će to naposljetku prodati oglašivačima. Ipak, samoća i izoliranost koju smo doživjeli u prethodnih nekoliko godina su sigurno potaknuli dio društva da se, bez obzira na sve, za emotivni aspekt života oslone na sve realističnije chatbotove.
Dok smo trenutno daleko od radnje Nemam usta, a moram vrištati, kratke priče Harlana Ellisona u kojoj moćna umjetna inteligencija zamrzi svog tvorca i skrati civilizaciju na pet osoba koje muči i kažnjava do kraja vremena, umjetna inteligencija u obliku chatbotova je dio društva već nepovratno osakatila. Nedavno istraživanje BBC-a je pokazalo kako su muškarci u Japanu i šire sve manje zainteresirani za ljudski kontakt i sve češće odabiru emotivne veze s avatarima i umjetnom inteligencijom. The Guardian je prošle godine istaknuo kako bi emotivne veze s umjetnom inteligencijom mogle stvoriti nove generacije koje su u potpunosti operirane od fizičkog kontakta i stvarnih osobe koje ne mogu oblikovati u savršenog partnera ili partnericu kao što to mogu s chatbotovima.
Što to znači za budućnost naših prijateljskih, romantičnih, parasocijalnih i ostalih odnosa? Čovjek je prije svega društveno biće, hoće li botovi i roboti biti dobar nadomjestak osobi od krvi i mesa?
Sudeći po trenutno dostupnoj emotivnoj stimulaciji, a uskoro i onoj fizičkoj koja se predviđa već od iduće godine, robotski ljubavnici će konačno izaći iz sfere znanstvene fantastike u našu stvarnost. Pitanje je koliko će nas u svemu tome ograničavati naša smrtnost, a znanost je već desetljećima zainteresirana za kodiranje mozga i ljudske svijesti. Možda zaista težimo i polagano krećemo prema svijetu koji je prikazan u ne tako davno predstavljenoj videoigri Cyberpunk 2077. u kojoj naš lik naposljetku ima opciju odabrati budućnost u kojoj mu se svijest učitava u kolektivni cloud prostor gdje je besmrtna i oslobođena okova fizičkog tijela koje pruža više limitacija nego mogućnosti. Možda će budućnost biti još poetičnija od ovoga.
