Prošlog je vikenda javnost konačno live vidjela Kate Middleton. Izgledala je apsolutno senzacionalno: i sad ne govorim o Jenny Peckham bijeloj haljini s mornarskim detaljima, ne; izgledala je senzacionalno jer je izgledala zdravo, smireno i sretno. Duboko u noći, skrolajući u nesanici raznorazne fotografije na društvenim mrežama, uočila sam da je na svakoj drugoj Kate: osmijeh iz kočije, mahanje s balkona, majčinsko protektivni hod s djecom.
Koja god se oluja u njoj odvijala, savršeno je perfomirala; bila je buduća kraljica na posebnom zadatku; proslaviti rođendan engleskog kralja, svog voljenog svekra, koji se i sam, baš poput nje, bori s tom šugavom pošasti koja dotiče gotovo sve naše obitelji svojim zastrašujućim kandžama. Dok sam hodala po vrelom gradu do posla, nisam mogla da se, poput one junakinje koju svi volimo, ne zapitam: koliko je to kako se Kate pokazala zdravom, pribranom i sposobnom za odnose s javnošću genijalno, koliko je to teško? Koliko je tu klackalice potrebno? Koliko žena u tako ranjivoj poziciji, majka troje male djece, vlastitih unutarnjih bitaka mora izboriti da bi se pred cijelim svijetom, spremnim na promatranje i analizu najsitnijih detalja (odjeća, simboli, nakit, ponašanje djece, kosa, google search: cold caps), pojavila tek dva mjeseca nakon što je praktički- i pozicijom, ali i silinom nagađanja, bila prisiljena izgovoriti svoju dijagnozu pred očima cijelog svijeta. Nestvarnim mi se čini silina težine koju takav jedan potez može staviti na leđa žene koja je upravo dobila dijagnozu od koje se ledi krv u žilama. Nestvarnom mi se čini i snaga potrebna da se suoči s tim da svoju bolest javno podijeliš sa publikom.
Kate je nakon tog videa nestala. Svijet je, potresen razlozima zbog kojih je nismo viđali od Božića do videa koji nas je sve šokirao, konačno malo utihnuo, a onda je Kate opet upotrijebila društvene mreže i najavila dolazak na proslavu rođendana kralja Charlesa. U dugačkom pismu Kate se emotivno naslonila na sve pacijente koji imaju iza sebe (ili ju trenutno prolaze) kemoterapiju, tražeći potporu od ljudi koji ju mogu razumjeti, a istovremeno postajući njihov glas. Najmudrija moguća taktika uslijed emotivne krize: reći istinu prva, pod svojim uvjetima. Kate nam je tako najavila da stiže, ali nam i rekla da nije „out of the woods“ (uh), i da ima i dobre dane (koje posvećuje obitelji), i one loše (koje posvećuje svom tijelu i oporavku). Nije se desilo ništa bombastično; obitelj Windsor djelovala je kao „obična“ kraljevska obitelj (znam, znam, oksimoron)- obavljaju svoju dužnost, mašu s balkona, plain old Trooping the color, kao da u pozadini nisu dvije šokantne dijagnoze.
Snaga buduće kraljice da uskoči u visoke pete i „odradi“ jedan takav dan pred medijima, kamerama i mnoštvom, podsjetila me na snagu mnogih žena koje poznajem koje, unatoč nedaćama koje su ih snašle, ustaju iz kreveta, kuhaju kavu prije no što bude djecu za školu. Neke od njih se bore, baš poput Kate, s nuspojavama kemoterapija, neke se bore s mučnim razvodima, još mučnijim gubicima. Jutros sam srela prekrasnu mladu ženu i majku malog djeteta koja mi je odala, kroz osmijeh, da joj je rođendan, da se udaje za dva tjedna, i da joj je jučer umro tata. Koliko je osmijeh bio od potpune nevjerice, koliko zato što je jedini način da se ponekad suočimo sa stvarima da se ne raspadnemo, koliko je bio histerija, nemoć, koliko zahvala za život koji imamo, kakav god bio - ne znam.
Bila sam ganuta baš kao i svi mi koji smo gledali u prekrasnu dostojanstvenu Kate kako ne pokazuje ni tragova bitke koju svakodnevno vodi. Naravno da se čovjek zapita i koliko je život fer kad moramo i u najtežim trenucima nastaviti dalje. Naravno da se čovjek nada da svaka žena koja trenutno prolazi kroz takvu razinu osobne traume ima prostora i da kaže da ne može- snimati video, mahati s balkona, voditi djecu u školu, pojavljivati se na poslu, ikome objašnjavati kako je, i kako se svaki dan iznova nosi s užasom dobivenim na životnoj lutriji.
Naravno da se nadamo i da će ona koja želi izaći u predivnom mornarskom outfitu i visokim petama i osjeća da ne samo ima snage za to, već joj je to i izvor snage, biti dočekana isključivo aplauzom. Tisuću misli prošlo mi je kroz glavu gledajući tu besanu noć fotke Kate Middleton, no prvenstveno ova: samo ona zna što njoj treba. Ne mislim nužno samo na Kate, naravno.