Nazvala me Veljača da pišem kolumnu, isti sam čas rekla može a da nisam ni pitala koja je tema. Baš sam ovo ljeto nekako zabrijala da želim pisati redovitije, a ne samo kad su mi neki rokovi za HAVC ili, još gore, za neke strane radionice pa onda moram predati ranije da Mirna to prevede jer se bojim Google Translatea. Uglavnom, skužim danas da mi je tema majčinstvo i seksualnost, bokte! Dobro, kažem sebi, super, pa ti si Nina uvijek bila hepi kad su ti govorili da si MILF, no moje majčinstvo je danas daleko u odnosu na ženu koja je nekidan napunila 21 godinu i čija je seksualnost na toliko zavidnoj razini da mi je prisjećati se dana kad je moja seksualnost vladala našom kućom kao neki odlazak na radionicu Meditacija u prošlost.
Nina Violić
Nas dvije smo oduvijek puno pričale o tijelu, tjelesnim senzacijama. Htjela sam da moja kći voli svoje tijelo! Puno smo plesale, ples bi nas uvijek izvlačio iz najgorih nesporazuma i bjesova, plesalo se kad god i kako god pa su nam i danas najbliskiji momenti kad usred dana odvrnemo mjuzu i poblesavimo. Prihvaćanje svog tijela i igranje njime, lavež sisa, mijauk bokova i skačiiiiii! Uglavnom polijećemo, putujemo tamo gdje ona ima nekoliko godina, skače na wingsice i pije kakao, a ja po cijele dane mislim samo na seks. Koliko je to nestvarno razdoblje života, sigurna sam, za većinu žena. Nakon što si donijela na svijet neko novo biće koje je devet mjeseci raslo u tvom tijelu, ti si ustvari odradila tu epsku zadaću i sada se potpuno slobodno do kraja života možeš prepustiti lirici. Sanjarenju, žudnji, zamišljanju, maštanju bez ikakve grižnje savjesti, slobodna si potonuti u prostor između sna i jave, nestati i vraćati se u stvarnost. Sva su ti se čula izoštrila nakon što su se hormoni vratili na mjesto, točno znaš što želiš, tvoje tijelo je odradilo na najjače, e sada mu želiš pružiti one druge senzacije - nježne, spore, titrave, želiš da tvoje tijelo bude maženo i voljeno kao nikad prije. Želiš sve, a ne možeš ništa.
Izlazim u park i kad pada kiša, jer ću iskočiti iz svoje kože. Jedina spačka koju sam u stanju napraviti je da nagovorim kćer da skačemo po lokvama, da se smočimo do kože. Višak seksualne energije s kojom ne znam što bih, udaram čizmama po vodi koja prska, imam osjećaj da se nešto događa, da tijelo nije mrtvo zarobljeno između kuhinje i dječjih igračaka, da živim. Vraćam se kući - crtić, hranjenje, kupanje, pjevanje, pričica, šaljem poruku siterici da ne zvoni nego da piše, izlazim iz spavaće na prstima, nečujno zatvaram vrata i onaj trenutak kad u potpunoj tišini začujem kvaku - škljoc, pretvaram se u natapiranu krticu… puštena sam s lanca! U meni je vulkan, trčim u kupaonicu, gulim kožu i navlačim novu, tuširanje, brijanje, trackanje, siterica šalje poruku, otvaram izbezumljena. Cura je skulirana, normalna, fino odgojena, ja ko majmunica u pretijesnom kavezu ludujem po stanu. Znam, pretjerana sam, ne mogu si pomoći, ostavljam joj sve i bježim.
Nestajem u onaj život o kojem cijeli dan sanjam, dočepala sam ga se napokon. Sviće. Hodam polako, zadovoljno, sve imam, ništa mi ne treba, život je predivan, sve je savršeno, smješkam se raščupana i boli me pipi. Otvaram vrata stubišta i polagano, ali sigurno udaram malim petama po stepenicama zgrade, nek se čuje, zaboli me. Ulazim u stan, cure spavaju, jutarnje sunce prodire kroz prozore, skidam male pete i još se neko vrijeme u hulahupkama šunjam tako sretna, između zraka sunca i usnule nevine djece. Siterica ima 18, vjerojatno je već imala seks u životu, ali sigurno ne ovakav kao ja večeras. Jedino što ne želim u ovom trenutku je da se njih dvije probude i ukradu mi ovo malo sna što je preda mnom. S nogu na brzinu umačem odlomljene komade kruha u staklenku pesta poput gladne, ali zadovoljne hijene. Otkopčavam grudnjak i liježem kraj svoje nevine, male, mekane, najmirisnije djevojčice na svijetu. Bridi mi cijelo tijelo, sve je na svome mjestu. Stvarnost je danas bila bolja od mašte, tonem u san. Sutra cijeli dan hodam ko kauboj i sve može - ako treba nekome promijeniti parkete, evo me, prevesti bager iz Bosne, bubreg ko hoće, nema problema, tu sam. Sjećam se trenutka nakon jedne takve slične epizode kada sam sjedila na livadi te čuvala svoju kćer i još dvoje djece koja su se, kasnije su mi rekla, ustvari igrala da čuvaju mene, da sam pomislila zablejana u travu na izraz: urediti život. To je bilo nešto kao jako pozitivno, to ako si si uredio život. Koristilo se: ona si je baš dobro uredila život, ne ide više ovako, moram si urediti život, njegov život je u neredu, jednom će si i oni urediti život…
Pomislila sam - ima li išta dosadnije od uređenja života? Život bez iznenađenja, bez rizika, bez podvojenosti. Obećala sam tada sebi da nikada neću pristati na uređenje života i ne znam, još sam nešto vjerojatno tada zaključila. Bilo mi je trideset i nešto, mislila sam da ljudi iz straha žude za tim redom, planom i programom u kojem nema ometača. Tada sam vrlo površno razmišljala o strahu i nisam ni blizu bila svjesna koliko se ustvari bojim, koliko je strah jedna velika tema kojom ću se kasnije godinama baviti. Ali ostavimo sada strah sa strane, zadržimo se na tom nenadjebivom osjećaju podvojenosti, jer ja sam, naime, trenutačno po danu majka, a po noći ljubavnica. Princip žene, sveobuhvatnost žene nastaje u pomirenju uvijek barem dvaju principa, dvaju osjećaja, dviju želja. Koliko je to moćno kad i jedna i druga u meni odrade zadatak do kraja, predano, posvećeno, zajebano, najbolje. Kada smo zajedno na visini zadatka, kad nema tko je jači, kada ni jedna ne povuče na svoju stranu, kada su obje tu, veličanstvene i malene u isto vrijeme. Moja snaga tada postaje moja krhkost i obrnuto a da i ne primijetim kada se to promijenilo. Nema više kroćenja, pomislila sam, nema ispričavanja zato što sam prisutna i odsutna istodobno, nema crvenjenja od nelagode jer sam sad malo plakala pa se smijem. Neću se više nikada svoditi na jednu temu, jer su u meni uvijek najmanje dvije. Čas sam sretna čas sam tužna, čas sam srna čas sam tigar, čas sam nimfa čas sam bundeva, čas sam majka čas sam ljubavnica!
