Kako sam završio na Grenlandu?
Završio sam studij Urbanog i regionalnog planiranja tijekom kojeg sam imao priliku ići na razmjenu studenata na Ilisimatusarfik, što je službeni naziv Sveučilišta na Grenlandu, smještenog u glavnom gradu Nuuku. U Nuuku sam boravio od kolovoza 2023. do siječnja 2024., što je uključivalo i božićno vrijeme. Nikad nisam planirao da ću pisati ovaj tekst ili da će moje spontano nastale fotografije biti objavljene! Grenland, službeno nazvan Kalaallit Nunaat, što na grenlandskom jeziku znači "narodna zemlja", zajedno s Danskom i Farskim Otocima čini Kraljevinu Dansku, a od 21. lipnja 2009. uživa pravo samouprave. Grenland ima približno pedeset šest tisuća stanovnika, od čega oko devetnaest tisuća živi u glavnom gradu Nuuku. Većina stanovnika Grenlanda su autohtoni Inuiti. Ovaj najveći svjetski otok bio je koloniziran od strane Dansko-Norveške Kraljevine, kasnije Kraljevine Danske, od 1721. do 1953. godine.
Prva nedjelja došašća
Na prvu nedjelju došašća u podne se pale svjećice na javnoj božićnoj jelki u središtu grada ili sela, što je često popraćeno koncertima. Jelke dolaze iz Norveške jer na Grenlandu stabla ne rastu prirodno, a malobrojna zasađena stabla ne mogu doseći željenu visinu zbog klimatskih uvjeta.
Početak došašća obilježava i početak kićenja domova i radnih mjesta božićnim ukrasima, od kojih je najprepoznatljivija sedmokraka svijetleća božićna zvijezda koja se postavlja na prozore. Ove su zvijezde na Grenland donijeli moravski protestanti misionari (Herrnhut), kako bi đaci kroz njihovu izradu učili geometriju. Neki kite svoje domove tek 23. prosinca, u skladu s nordijskom tradicijom Badnjaka.
Prvog dana prosinca mnogi ljudi zapale adventsku kalendarsku svijeću za odbrojavanje do Božića, koja ima okomito označene dane. Svaki dan svijeća dogori do oznake za sljedeći, simbolizirajući približavanje blagdana.
Proslava Božića
Slavlje Božića na Grenlandu, kao i u drugim nordijskim protestantskim zemljama, počinje 24. prosinca i traje do 26. prosinca. Grenland, poput ostalih nordijskih zemalja, ima državnu religiju, danski protestantizam, kojoj pripada većina stanovnika. Oni koji idu na božićne mise, svečano se odijevaju u narodnu nošnju koja uključuje čizme od tuljanove kože (kamik).
Na božićne dane čestitari, posebno u manjim mjestima, posjećuju obitelji i prijatelje pjevajući psalme putem. Neki također posjećuju bolnice i pjevaju bolesnicima. Na katolički Božić bio sam pozvan na zabavu nuučke filipinske zajednice, a dan kasnije prisustvovao sam večeri za studente koji provode Božić sami u Nuuku, zajedno s njihovom djecom. Zbog visokih troškova putovanja između gradova i sela, mnogi studenti, od kojih su većina žene i majke, ne mogu si priuštiti povratak kući za blagdane.
Iako živi na Sjevernom polu, Djed Mraz (Juulimaaq) ima vikendicu u gradu Uummannaq, koji se nalazi nešto južnije od Sjevernog pola. Tamo je smješten njegov veliki poštanski sandučić, a lokalna djeca mu pomažu odgovarati na pisma. Na Badnjak Djed Mraz helikopterom dolazi ispred nuučke bolnice i daruje djecu i bolesnike.
Kako je u Nuuku u ovo doba godine temperatura stalno ispod nule, božićni se sajmovi održavaju na zatvorenom, u dvoranama i traju od subote do nedjelje. Na njima se mogu kupiti slatkiši i rukotvorine lokalnih obrtnika od materijala porijeklom s Grenlanda i mora oko njega, primjerice božićni ukrasi, nakit od grenlandskog zlata i s grenlandskim rubinima i poludragim kamenjem poput grenlandita, nuumita i tugtupita.
Od prve adventske nedjelje na televiziji postoji posebni božićni kanal na kojem se na Badnjak emitiraju stari Disneyjevi crtani filmovi poput Paška Patka koji je tradicionalno popularan na Božić u nordijskim zemljama. Bor se kiti ukrasima od tuljanovog krzna i papirnatim crveno-bijelim srcima, simbolima danske i grenlandske zastave.
Blagdanski stol
Do kolonizacije, uvoza hrane na Grenland nije bilo. Inuiti su živjeli na prehrani koja nije sadržavala ugljikohidrate. Većina hranjivih tvari koju su jeli bile su bjelančevine i masti iz riba, ptica i njihovih jaja, tuljana, morževa, kitova, medvjeda, sobova i mošusnih goveda. Vitamine su sintetizirali fermentacijom i konzumiranjem biljaka poput anđelike, borovnice i crne mahunice. Posljednja je izgledom slična borovnici, samo je tamnija i gorča. Grenlandski domaći proizvodi i dan-danas se znaju jesti na podu, pogotovo u selima, dok je stol tekovina kolonizacije, kao i sam Božić koji je stigao s danskim i moravskim misionarima. Naime, ako želite podijeliti neki dio kita s drugima, to učinite tako da svatko sebi otkine dio koji mu najviše odgovara, a to je najlakše tako da ga stavite na sredinu stola ili poda na koji ste prethodno rastvorili kartonsku kutiju. Ako se netko želi pridružiti jelu, nije problem jer su kod Inuita gosti dobrodošli i od njih se ne očekuje ništa za uzvrat. Domaća grenlandska se hrana većinom jede sirova, ponekad izravno sa životinje.
Mnogi Inuci i drugi stanovnici Grenlanda poput pojedinih Danaca i Filipinaca sami se bave lovom i ribolovom te se stoga sami opskrbljuju raznim domaćim prehrambenim proizvodima koji se nađu na božićnom stolu poput sobetine ili mošusne govedine. A tko nije ulovio soba ili mošusno govedo, može kupiti njihovo meso na Tržnici Kalaaliaraq.
Blagdanski obrok uključuje pečeno meso s krumpirima, dok su za desert popularni danski uštipci (æbleskiver), fritule s jajima (palaannguit), poderane gaće (klejner) i risalamande - riža s mlijekom, šlagom i višnjama. Na stolu su često i sitni paprenjaci (pebernødder) te grenlandska torta. Grenlandska torta (Kalaallit kaagiat) nastala je u kolonijalno doba kada je izbor sastojaka za slastice na Grenlandu bio mnogo suženiji nego danas, ali i dalje se jede.
Na Grenlandu se uvijek, pa tako i za Božić pije Faxe Kondi, gazirano piće slično Spriteu koje se po danskoj licenci do kraja prošle godine proizvodilo u Nuuku, a sada su ondje proizvedene boce tog pića kolekcionarski primjerci. Od ove godine Faxe Kondi uvozi se iz Danske, a sve zbog novog zakona o povratnoj naknadi. Znalci kažu da uvozni Faxe Kondi nije onoliko dobar kao onaj proizveden na Grenlandu.
Proslava Nove godine
Na Staru godinu djeca dobivaju ogrlice s vatrometom i svijećama od članova obitelji. Grenlanđani ni časa ne čase kako bi krenuli s vatrometom pa krenu već ujutro na Staru godinu. A kad sat otkuca ponoć po danskom vremenu već kreće vatromet ispred kuća onih koji su ili došli iz Danske ili imaju nekog u Danskoj. Taman kad se za sat vremena istroši taj vatromet dođe ponoć po islandskom i farskom vremenu kada se to ponavlja, ali od onih koji su došli sa spomenutih otoka ili imaju nekog ondje. I taj se vatromet istroši, ali onda nastupaju svi skupa od kojih je mnogo ranoranioca koji ne mogu dočekati ponoć po grenlandskom vremenu.
Božićno vrijeme završava na Bogojavljanje ili Sveta tri kralja. Na sjevernom Grenlandu ljudi se prerušavaju i obilaze kuće, slično maškarama, te na dar dobivaju hranu. Oni se nazivaju i mitaartut.
Sretan Božić! Jullimi pilluaritsi!
