Iako se često previdi, vršnjačko nasilje ima dugoročne posljedice na emocionalni, psihološki i socijalni razvoj mladih ljudi. Iza svakog nasilnog čina stoje duboki razlozi, a jedan od njih su često neshvaćeni pojedinci – djeca koja zbog svojih različitosti, bilo da su to osobine, interesi ili ponašanja, postaju meta nasilja od svojih vršnjaka. Navedenu problematiku u svojoj knjizi „Lektira za roditelje“ razrađuje spisateljica Marija Kozlek. Navodi kako je to doista „lektira“ koju definitivno trebaju pročitati svi, a posebno oni malo „stariji“.
Vaš roman kroz priču djevojčice Stelle oslikava kako roditelji nesvjesno utječu na ponašanje djece i njihov odnos prema vršnjacima. Koji su najčešći obrasci roditeljskog ponašanja koji mogu pridonijeti vršnjačkom nasilju, a da toga možda nisu ni svjesni?
Djeca su često promatrači svojih roditelja. Kroz njihove obrasce ponašanja djeca uče što je prihvatljivo, a što nije. Djevojčice će tu prije preuzeti obrazac ponašanja od majke, dok ce dječaci preuzeti od oca. Kod Stelle se vidi veliko strahopoštovanje prema ocu koji je pomalo autoritativnog ponašanja te prema Stellinoj majci Klari pokazuje nepoštovanje kroz više situacija u knjizi.
Tako Stella ima veliki strah pred ocem zbog svojeg neuspjeha u školi, ali i u svakodnevici gdje je djeci potvrda od strane roditelja jako važna karika u odrastanju. Stellina majka je financijski stabilna zbog svog partnera, no zapravo je neispunjena i bez cilja te često zna posegnuti za čašicom što je Stelli nesvjesni poticaj za markiranje iz škole. Agresivno ponašanje kod kuće i manjak empatije pokazuje djeci kako je prihvatljivo negativne emocije izražavati kroz verbalno, fizičko ili psihičko nasilje, makar oni toga nisu svjesni.
Stellina priča pokazuje kako djeca često ne pronalaze siguran prostor za izražavanje svojih problema. Što odrasli-roditelji, učitelji, pa i šire - mogu učiniti kako bi djeca osjećala da imaju kome povjeriti svoje strahove i teškoće?
U današnjem kaotičnom vremenu potreban nam je netko tko će nas saslušati. Čak se tu niti ne traži uvijek nužno savjetnik, već netko tko će htjeti ćuti bez predrasuda i kritike jer kad se problem izgovori, ako imamo razumnog slušatelja, on će postati manji. Djeca puno vremena provode u školama, ali i doma. No najčešće NEMA vremena za ono nepoznato, za ono što se mladi boje priznati, za strahove i poniženja, za situacije kad im treba pomoć.
Smatram kako je mentalna podrška važna u školama, ali i kod kuće te kako o njoj treba govoriti i s mentalno snažnom djecom, kao i s onom manje snažnom jer međusobna podrška, a ne konkurencija (koju često roditelji nesvjesno nameću) mogu puno učiniti za odrastanje i boljitak društva. Mentalna podrška se ne bi trebala pojaviti tek onda kad se problem dogodi, već bi redovite radionice, vježbe ili literatura mogle prevenirati vršnjačko nasilje.
Vršnjačko nasilje nije samo problem škole, već i društva u cjelini. Kakve ste reakcije do sada dobili od čitatelja-jesu li se prepoznali u priči?
Iako mi je ovo tek prva knjiga, čitatelji nisu ostali ravnodušni. Prepričali su mi kako su je pročitali u roku dva dana, a bilo je i suza. Čitatelji iz prosvjete su se zapitali što su oni do sad radili, jesu li mogli nešto bolje, tko im je sve sjedio u klupama, a bilo je i onih koji žele nastavak.
“Lektira za roditelje” važna je i kao upozorenje, ali i kao vodič za bolje razumijevanje djece. Što biste voljeli da čitatelji posebno zapamte nakon čitanja vaše knjige?
Mnoge neizgovorene riječi samo mogu dovesti do još gorih posljedica. U današnjem vremenu puno je mentalnih podražaja oko djece koje oni vide kao crno ili bijelo te ih ne uzimaju s promišljanjem. Kako bi se ohrabrila otvoriti odraslima važno je ulijevati im povjerenje i rješavati situacije zdravom komunikacijom. Veliki zid je i između škole i roditelja jer škola ne zna što dijete nosi od kuće, ali često niti roditelji ne znaju što dijete nosi od škole.
A tu smo s obje strane opet mi odrasli koji ne znamo rješavati međusobno probleme pa ne možemo niti mladima biti primjer. Dok sam tražila izdavača smetalo mi je što se mislilo kako je knjiga samo za mlade jer je prije svega za njihove roditelje koji su upravo prvi primjer djeci.
Priča o Stelli i njezinim izazovima djeluje vrlo autentično i emotivno. Što vas je potaknulo da se bavite ovom temom? Je li vas za pisanje ovog romana inspiriralo neko osobno iskustvo ili iskustvo nekoga iz vaše blizine?
Priča o Stelli inspirirana je s prijateljima, djecom u domu gdje sam volontirala, ali i sa mnom. Najzadovoljnija bih bila kad bi Stellina priča zaista bila poticaj za promjene u društvu
