Radiš, kuhaš, trčiš, spremaš, razgovaraš, razvažaš, odgajaš, spavaš, radiš, kuhaš, trčiš, spremaš…. i tako u krug dok ne dođe godišnji odmor. Godišnji odmor, takozvani G.O., odmorko, “nema me”, “odoh”, “vitamin sea.” Ono nešto čudesno što bi nam trebalo spasiti život jer — više nemremo! Dosta “karata” stavljamo na taj događaj koji bi trebao učiniti čuda, no je li tome uvijek tako?
Istina je da nam godišnji odmor pruža jedinstvenu priliku za makro-oporavak koji uključuje pasivni i aktivni način odmaranja. Pasivno znači da ste jednostavno uključeni u mirne i opuštajuće aktivnosti, odmaknuti od svakodnevnih izvora stresa i posla — chillate. Aktivan odmor uključuje bavljenje aktivnostima koje su zabavne i opuštaju vas na drugačiji način. To su hobiji, hiking, surfanje ili igranje padela s najboljom prijateljicom.
Svake godine imamo tu jednu šansu za odmoriti se kako treba, “napuniti baterije,” resetirati se, kako bi krenuli u novu sezonu. U nove pobjede. Malo kad razmislim o svim ovim izrazima koje vežemo uz godišnje odmore, nije mi dobro. Kao da idemo na infuziju u najskuplji svjetski retreat na all inclusive ponudu!
Odmara li nas odmor?
Istraživanja učinaka godišnjeg odmora na naše mentalno zdravlje ne manjaka. Sva se slažu oko jednog: godišnji odmor nam popravlja mentalno stanje, raspoloženje pa čak i zdravstvenu sliku generalno, ali ti efekti su kratkotrajni te iščezavaju za jedan do dva tjedna nakon povratka s GE - OA. Imajući ove porazne podatke u vidu, dobro je razmisliti kako si godišnji odmor možemo unaprijediti kako bi efekti bili nešto dugotrajniji. Kako bi nam godišnji odmor stvarno punio baterije, a ne ih samo malo nadopunio kako bi preživjeli do sljedećeg “burn out-a!”
Može li bolje?
Zadovoljstvo kao i odabir aktivnosti na godišnjem odmoru imaju veze sa koristi koju imamo od njega. Razmislite kao vam sljedeći odlazak na odmor može biti smisleniji i bolji.
Unsplash
Primjerice, mi kao obitelj, onako po inerciji, svake godine idemo na more. Od malena sam navikla provoditi vrijeme na moru jer su mi baka i dida iz Dalmacije, da nisam nikad ni približno razmišljala koji odmor bi meni više odgovarao. Sve do ove godine. Naime, ovu smo godinu odlučili provesti istraživajući nove gradove i kulture. Naš je godišnji bio pravi obiteljski projekt u kojem smo zadovoljili našu potrebu za druženjem, putovanjima i učenjem, sve ono što je inače izvor smisla za nas. Također, nismo stali u tome da mijenjamo način ljetovanja pa smo puno razgovarali o tome kakvu avanturu želimo proživjeti sljedećeg ljeta. Svo to sanjarenje, razgovori pa na kraju planiranje, pružit će nam puno veselja i tokom godine jer godišnji postaje naš mali projekt, ne samo ljenčarenje na plaži (iako nema ni u tome ničeg lošeg, ako je to vaš đir).
Isto vrijedi i za aktivnosti - promislite o tome koje bi aktivnosti bile dobre za vas i pokušajte ih uklopiti u odmor. Možda se tako isprobavajući razne stvari u neku od njih i zaljubite pa pronađete hobi kojeg možete sa odmora ponijeti sa sobom doma.
Povratak na posao kao lakmus papir
Sjećate li se lakmus papira iz pokusa na kemiji u osnovnoj školi? Kad bi ga stavili u kiselu otopinu, papir bi pocrvenio dok bi ostao plav u lužnatoj otopini. Tako se i mi, poput lakmus papira, po povratku na posao s godišnjeg odmora možemo ponašati dvojako:
- entuzijastično, veselo, jedva čekajući susret s kolegama i kolegicama, ili
- nervozno, razdražljivo, lijeno i frustrirano
Mi “pocrvenimo” u povratku na posao ukoliko nam taj posao ne izaziva puno zadovoljstva u životu. Dakle, dobra je to prilika koju imamo, opažati vlastito stanje po povratku s odmora, kako bi ustanovili što ne valja i poduzeli nešto po tom pitanju.
Do sada nisam upoznata s tim da ijedna tvrtka ima strategije vraćanja na posao s godišnjeg odmora kako bi vam/nam pomogla nositi se sa opterećenjima posla koja nas čekaju. Ako samo malo unaprijedite organizaciju posla, komunikaciju i odnose s kolegama ili promislite o smislenosti posla kojim se bavite, možete puno napraviti za vaše mentalno stanje. Jedna od stvari koja vam puno može pomoći po pitanju zadovoljstva poslom, a samim tim i učiniti povratak na posao bezbolnijim, je prioritiziranje.
Umjetnost prioritiziranja
Postoji jedna matrica koja se jednostavno upotrebljava u životu, poslu, pa i u privatnim odlukama. To je Eisenhowerova matrica koja sve zadatke i poslove koje imamo u danu, dijeli na četiri kategorije:
Hitno i bitno: takve poslove trebate odraditi odmah jer su hitni i za vas osobno važni.
Hitno i nije bitno: takve poslove trebate delegirati jer su hitni ali vama nisu posebno važni.
Nije hitno, ali je bitno: takve poslove trebate staviti u raspored, idealno neku formu elektroničnog kalendara koji je pregledan, a može vam slati i obavijesti. Ove poslove najčešće “vječno” odgađamo jer nisu hitni, a važni su, poput odlaska na sistematski ili popravak one ograde koja se rasklimala prije pet godina ali nije do kraja.
Nije hitno i nije bitno: ove poslove ne trebate nikad ni odraditi. Da, to uključuje igranje igrica na mobitelu.
Pomalo
Tako bi meni rekli isti oni baka i dida kad bi negdje žurila. Trudim se poslušati njihov savjet svaki dan, nekad mi se čini kao da im i čujem glas. Svaki dan nađite mini-odmor i posvetite si barem pola sata mira. Prošetajte, kuhajte, popijte finu šalicu čaja, pročitajte par stranica knjige. I nije istina da ne stižete, samo niste navikli.
Ako uvedemo mikro-odmor ili barem mezo-odmor svakih tjedan dana, onda nećemo čekati da nas GODIŠNJI odmor spasi, jer on to ne može. Nema punjenja baterija ako vam je jedini punjač kojeg koristite prekratak s premalo kapaciteta. Ne idite back to black. Jedne godine odlučite promijeniti nijansu.
