Šokiralo me otkriće nove ženske subkulture koja se na društvenim mrežama promiče pod hashtagom #tradwife. Možda me ovaj trend toliko pogodio jer sam mlada žena koja se trudi ne upasti u zadate patrijarhalne obrasce u braku. Ipak, na svojoj koži osjećam pritisak okoline koja me konstantno, manje-više suptilno, podsjeća koja je to moja prirodna i zadana uloga. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto sam na Instagramu i Tik Toku počela primjećivati sve veći broj mladih žena odjevenih u cvjetne haljine, dotjeranih kao da se nalaze u distopijskoj reklami koja evocira kućanice iz 1950-ih godina. Snimaju se kako muževima peglaju odjeću, peku kruh, hvale se kako rade sve kućanske poslove i nemaju vlastite karijere, fotografiraju svoju djecu odjevenu u bež odjeću, a ispod fotografija citiraju psalme iz Biblije. One tvrde kako je budućnost patrijarhalna, da se moramo vratiti bračnim ulogama koje je Bog pripisao muškarcu i ženi.
@esteecwilliams What it means to be a Tradwife. #fyp #tradwife #homemaking #housewife #traditional #tradwifecontroversy #womenschoice ♬ Music Instrument - Gerhard Siagian
Svoj životni odabir da budu domaćice vide kao revoluciju koja će popraviti sve što je krivo u današnjem društvu. To je najnoviji trend s milijunima pratitelja, a predvode ga tradwives, žene koje slave povratak tradicionalnim rodnim ulogama. Termin tradwife, skraćenica sintagme „tradicionalna žena“, označava skupinu žena koje s nostalgijom evociraju pedesete godine prošlog stoljeća pokušavajući u današnje vrijeme vratiti vrijednosti i estetiku kućanica. Tradwife je tip influencerice koja zagovara tradicionalne uloge supruge i majke. Ona ostaje kod kuće, brine se isključivo o djeci i domu, a na društvenim mrežama promovira svoju karijeru čuvarice ognjišta objavljujući videe o tome kako postati tradwife, kako se urediti za muža, kako u braku ostati privlačna i tako dalje, i tako dalje.
@hannal.ballerinafarm We will cook a picnic ❤️ #ballerinafarm #foryou ♬ original sound - hannal.ballerinafarm
Osobno me najviše uznemirilo što sve tradwife influencerice započinju narativ s istom ideološkom postavkom: feminizam kao pokret bori se za pravo na odabir, a mi biramo povratak tradicionalnim kršćanskim vrijednostima i stereotipnim muško-ženskim ulogama. Svatko tko osuđuje naš način života, u suštini nije feminist. Paradoksalno je da se od kritika ograđuju feminističkim nasljeđem istovremeno optužujući feminizam za sve što je krivo u suvremenom društvu. U svojim videima i intervjuima tradwives gorljivo govore da su one prave feministkinje jer imaju pravo na izbor te su odabrale ne raditi i ostati kod kuće. Ističu da za uspješan i sretan brak muža treba staviti na prvo mjesto, dati mu da kontrolira sve financije, potčiniti mu se i pustiti da za njih donosi odluke i životne odabire dok one u zoru peku banana bread. Promiču ideju da je „kuća muškarčev dvorac i da ga treba tretirati kao kralja, kralj nakon osmosatnog posla treba biti mažen i pažen, a zadaća je svake dobre žene da se muškarac uvijek osjeća cijenjeno”.
To je moto Alene Petitt, jedne od slavnih tradwives, tradicionalistica. Ona ima svoju vlastitu web stranicu The Darling Academy, svoj bilten i Youtube kanal gdje hvali britanski bonton, ističe važnost doma i naglašava da je ženino mjesto u kući. U intervjuu za BBC Alene Petitt je rekla da je njezina uloga razmaziti svog muža i podčiniti mu se kao da žive u 1959. godini. Estee Williams, druga slavna influencerica, smatra da je ženina uloga da ostane kod kuće, da čisti, kuha, uređuje se i drži do sebe kako bi bila privlačna svom mužu. Ona uporno tvrdi da submisivnost i podređivanje mužu nije ponižavajuće već je oslobađajuće jer je se radi o vlastitom odabiru. Prema Estee, žena mora prihvatiti i slaviti uloge koje je Bog odredio muškarcu i ženi. Najvažnije je pronaći pravog muškarca i udati se. Nikada se ne smije s nekim dejtati ako krajnji cilj nije ulazak u brak. Najvažnije je biti lijepa za muža jer su muškarci vizualne osobe pa je ženina zadaća brinuti se za svoje tijelo kako bi oboje od toga profitirali.
@gwenthemilkmaid what i made for my husbands boys weekend! 🤍 download the free ebook with all recipes linked in my bio 🫶 #tradwife #husbandandwife #sourdough #sourdoughbread ♬ original sound - Gwen The Milkmaid 🌸
Biti ovisna o muškarcu nije problematično i nazadno već pokazuje koliko voliš svojeg muža i koliko povjerenja imaš u njega. Ona ističe da pojedinci koji tvrde da tradwife lifestyle može povećati obiteljsko nasilje, ne shvaćaju da je prava krivica u ženama koje nisu pronašle zdravog, maskulinog muškarca s pravim tradicionalnim vrijednostima. Alena Pettit se s njom slaže pa tako ona žene podučava kako odabrati muža na temelju njegove sposobnosti da brine o ljudima, da skrbi za obitelj, a najvažnije je obratiti pažnju na njegov integritet i kršćanske vrijednosti. Mariel Cooksey, magistrica religije, politike i sukoba, definira "tradwifery" kao „poticanje žena da prihvate navodno ženske karakteristike kao što su čednost i podložnost, te da feminističko osnaživanje zamijene za patrijarhalnu viziju rodnih normi“.
Također to je prihvaćanje ideje „da žene ne bi trebale raditi, ne bi trebale imati pravo glasa i trebale bi se u potpunosti podrediti svojim muževima i svojoj vjeri kako bi živjele sretnim životom u domaćinstvu.” Let that sink in.
Utjecaj influencerica je velik. Skrolajući virtualnim bespućima s hashtagom #tradwife, naići ćete na gomilu slika nasmijanih žena u pregačama i haljinama s volanima uz optimistične citate o radostima domaćinstva. Mlade djevojke ističu kako ne žele biti snažne i samostalne žene, tvrde da se muškarcima treba prepustiti da ponovno vode svijet, kao da je ikada svijet funkcionirao po nekom drugom scenariju. Uvjeravaju nas da muškarci koji ne toleriraju snažne ženske emocije, koji ne pomažu u kući i prepuštaju sav odgoj i brigu o djeci ženama nisu opresivni. One dijele mladim djevojkama apsurdne savjete: govore im da prestanu nositi hlače te da pronađu svoju skromnu i finu ženstvenost u cvjetnim haljinama, posramljuju djevojke koje su seksualno slobodne i imaju veći broj partnera, propovijedaju mladim djevojkama o njihovom plodnom razdoblju koje ne smiju trošiti na dečke, već bi se trebale što prije udati i čuvati za pravog muškarca. Slike nasmijanih žena koje šiju i kuhaju ne čine se opasnima, ali zapravo to jesu, jer ovaj pokret dubinski slavi regresivna uvjerenja o ženskim pravima, izrazito je antifeministički, isključuje bilo koga druge boje kože, kao i osobe iz queer i trans zajednice. Suludo je što postoje tradwife influencerice koje su još tinejdžerke i uopće nisu udate, ali muškarcima se predstavljaju kao takve kako bi bile odabrane i istaknule se od drugih žena koje su, po njihovom mišljenju, zabrazdile u kvazi samostalnosti i želji za karijerom.
@naraazizasmith veryyyy demure very cutesy #easyrecipes #breakfast #cereal #toddlersoftiktok #homemade #fypツ #momtok ♬ Nice and Easy - Louis Adrien
Ovim djevojkama i ženama društvene mreže su platforma za širenje desničarske, antifeminističke i anti-LGBTQ retorike dok eksplicitno maštaju o mitskoj poslijeratnoj Americi sredinom 20. stoljeća zamišljajući arijevske nuklearne obitelji plavokosih žena koje su pokorne svojim muževima. Za Jo Piazzu, autoricu i voditeljicu podcasta o majkama i influencericama pod nazivom “Under The Influence”, ovaj pokret se pojavio kao trend nostalgije u ovom katastrofalnom svijetu „jer ljudi često prošla vremena smatraju utješnima“. Ipak, ta nostalgija za „boljim” vremenima neumjesna je iluzija. Estetika 1950-ih godina možda se čini dojmljivom, ali je štetna za mlade djevojke jer navodni život iz reklama i televizijski ideali koji su se tada promovirali ne predstavljaju stvaran život. Vrijeme koje ove influencerice evociraju nije uistinu postojalo za većinu stanovništva. Ovaj trend je u suštini produkt kapitalizma. U 1950-ima žene su se slavile kao konzumentice američke kulture. Muškarci su trebali raditi i financijski brinuti za obitelj, a žene su u svakodnevnom životu upravljale domom i kupovale namirnice, robu i usluge. Nakon rata mnoge su bogate obitelji imale raspoložive prihode za luksuzne ili željene stvari koje su najčešće kupovale žene. Reklame u časopisima i na televiziji prikazivale su nježno odjevene žene, blaženo sretne u svojim ulogama domaćica, majki i supruga. Danas „tradwives“ ponovno rekreiraju reklame iz 1950-ih godina glorificirajući nestvaran život, prodajući mladim djevojkama svoj životni izbor kao najbolji.
Žene u 1950-ima nisu mogle sklapati ugovore ili oporuke, kupovati ili prodavati imovinu, u većini slučajeva su imale slabu kontrolu nad svojim primanjima, bile su obeshrabrene od pokušaja političkog djelovanja, nisu imale pravo na pobačaj, niti na kontracepciju. Prava žena bila su minimalna. No, s porastom konzervativizma u svijetu, čini se da je ovaj trend refleksija upravo onoga što se danas promovira mladim ženama - slavi se mjesto u kući u koje nas države žele vratiti. Ova lažna nostalgija priziva nevjerojatno mračno razdoblje ženske povijesti prikazujući ga kao topos sreće i blagostanja. To je u suštini nostalgija za vremenom kada žene nisu imale slobodu izbora ili autonomiju, a upravo takav narativ mogao bi poništiti zakone koji su ženama dali tu neovisnost.
Zapanjujuće je da ova ideologija postaje sve popularnija kod mlađe, desno orijentirane ženske publike i integrira se u internetsku kulturu generacije Z. Tradwifery je kompliciran pokret, upleten u povijest patrijarhalne religioznosti, rasizma i mizoginije, no ambiciozne Zoomer tradwife influencerice ga aktivno pojednostavljuju, pretvarajući tradwifersku ideologiju u zabavne, glazbene video zapise, koje njihovi followeri lako probavljaju u 30 sekundi ili manje.
Dok se mnogo istraživanja o krajnjoj desnici usredotočilo na radikalizaciju mladića u bjelačke supermacističke i bijele nacionalističke skupine, znatno je manje pažnje posvećeno procesu radikalizacije modernih tinejdžerica. Tradwife pokret upravo je to. Generaciji Z pokušava se poništiti feminizam. Mnoge djevojke generacije Z odrasle su s majkama koje su pokušavale imati i karijeru, ali i dalje su radile sve kod kuće i bile zarobljene u patrijarhalnoj ulozi žene. Generacija Z to ne želi za sebe. Lijevo-orijentirana generacija Z je već pokopala #girlboss kulturu jer smatraju da korporativni feminizam daje prioritet kapitalističkom elitističkom uspjehu, prvenstveno za bjelkinje koje preuzimaju muške obrasce i natječu se s muškim kolegama nauštrb solidarnosti, intersekcionalizma i rasne pravde. Osobno, i ja slavim kraj #girlboss kulture i smatram da je problematičan taj imperativ da žene moraju imati sve, ali istovremeno kada se udaju i postanu majke očekuje se da i dalje izvršavaju tradicionalne uloge jer se društvo nije promijenilo te, neovisno o njihovom feminizmu, sve padne na njihova pleća. No, još je problematičnije što je krajnja desnica upravo iskoristila društvene mreže i #tradwife trenutak kako bi odgojila mlade tinejdžerke u desničarskom duhu.
Iskoristili su to što su kompromisi modernog feminizma i kasnog kapitalizma iznevjerili mnoge žene kao i činjenicu da je gotovo nemoguće pronaći djelotvorno rješenje za ostvarivanje ravnoteže između osobnog i privatnog života.
Fragilna skupina djevojčica generacije Z idealna je skupina za tradwife pokret. One ne žele biti poput svojih majki koje su se ubijale od posla, no i dalje zarađivale manje od muškaraca, u kapitalističkom sustavu koji još uvijek obezvrjeđuje njihov kućni posao. Upravo nezadovoljstvo tom ženskom pozicijom omogućilo je pokretu da procvjeta na potpuno krivi način, a influencericama da kapitaliziraju ideologiju koju šire. Krajnja desnica obnovila je svoju oštru borbu protiv feminizma upozoravajući da zaposlene žene osnažene feminizmom koče rast svoje djece i razbijaju tradicionalnu obiteljsku strukturu. Taj argument bio je na vrhuncu u kasnim 1960-ima i ranim 1970-ima kada su se konzervativne anti-feministkinje poput Phyllis Schlafly borile protiv jednakosti žena jer će to uništiti američku obitelj i američku tradiciju. Pedeset godina kasnije, taj isti argument se i dalje koristi, ali danas ima i rasnu agendu: bijele žene koje prihvaćaju #tradwife ključ su za spas bijele rase. Tako danas ponovno nailazimo na perpetuiranje krivih uvjerenja kako feminizam ne oslobađa žene već ih odvraća od njihovog pravog poziva majke i supruge.
Ovo nije ništa novo jer još od sredine 2010-tih Alt-Right influencerice Lauren Southern i Lana Lokteff regrutirale su žene na društvenim mrežama da odbace feminizam i pridruže se krajnjoj desnici, a svoj su narativ definirale kao čin osnaživanja, ostavljajući za sobom „lažnu svijest" o liberalizmu i jednakim pravima. Opasno je što se danas generacija Z i tradwife subkultura koriste pobjedama feminizma kako bi potkopale sam feminizam. Naime, ponavljajući feminističku retoriku osvajaju je i koriste za svoju agendu. Govore otvoreno o promicanju rodne ravnopravnosti, protive se objektivizaciji i seksualizaciji žena, kritiziraju porno industriju radi normalizacije seksualnog nasilja, ali istovremeno podučavajući mlade djevojke kršćanskim vrijednostima promiču submisivnost i financijsku ovisnost kao recept za dobar brak.
Tradwifery je estetizirani pokret koji tinejdžericama nudi da eksperimentiraju s antifeminističkom desničarskom politikom iz sigurnosti svojih domova, pokušavajući ih uvjeriti da je upravo to feminizam.
Miranda Christou, viša suradnica u Centru za analizu radikalne desnice, detaljno opisuje u svom članku “#TradWives: Sexism as Gateway to White Supremacy,” da riječi poput „tradicija” i „tradicionalno” pozivaju se na pojmove nasljeđa i nacionalizma. Christou pretpostavlja da mitski prikazi pedesetih godina 20. stoljeća služe kao „kodirani jezik demografske panike" koji upućuje na vrijeme kada je američki identitet bio primarno bjelački, konzervativan i heteroseksualan. Dr.sc. Kristy Campion sa Sveučilišta Charles Sturt, koja se specijalizirala za ekstremizam, također je istraživala ovaj pokret. Ona smatra da mnoge žene koje odlučuju napustiti posao i postati „supruge i majke" ne čine to zbog političke propagande, već se najčešće radi o osobnim preferencijama i dovoljnoj razini financijskih privilegija. No za subkulturu tradwife ideologija je ključna. Za Kristy Campion jedan od glavnih problema u vezi s pokretom tradwifery upravo je njihova povezanost s krajnjom desnicom. Tradwives su iskorištene od konzervativne stranke kao meko, lijepo lice koje služi za izgovaranje prilično ekstremnih i opasnih stvari te usađuje sram u teško izborenu žensku samostalnost.
@gwenthemilkmaid men who appreciate and respect the role of motherhood >>> #tradwife #motherhood #suburbanhomestead ♬ Feathered Indians by Tyler Childers - K
Ovaj pokret na društvenim mrežama ukazuje na činjenicu da veliki broj mladih žena iz generacije Z sanja o savršenom braku u kulturno konzervativnom svijetu, netaknutom queerom, imigracijom i progresivizmom. U tim fantazijama one su obožavane domaćice o kojima financijski i emocionalno skrbe tradicionalni muževni bijeli muškarci: bogati, plodni, zgodni i snažni, ali i nježni, ljubazni i svjesni svojih potreba. Ono što me zabrinjava u tradwife pokretu nije odabir žena da ostanu kod kuće, već ideologija koja se promovira i potom kapitalizira na društvenim mrežama. Vrlo je problematično što alarmantan broj mladih žena na društvenim mrežama izjavljuje da im je feminizam pomogao da shvate da zapravo sanjaju o drugačijem, boljem životu tradicionalne supruge. Istovremeno pravo na pobačaj dovodi se u pitanje i poništava u zemljama od Poljske do SAD-a, sve veći broj farmaceuta koristi priziv na savjest da ženama ne proda kontracepcijske pilule, u Europskoj uniji od svoje 15. godine svaka treća žena doživjela je fizičko i/ili seksualno nasilje, dok svaka druga žena doživi seksualno uznemiravanje, svaka 20. žena je silovana, a svaka 5. žena uhođena.
U Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena doživi neki oblik nasilja, svaku drugu ubijenu ženu ubio je intimni partner. I dok skrolam slike „savršenih” života koje objavljuju tradwives, proganjaju me naslovi u hrvatskim medijima o ženi raznesenoj bombom koju je muškarac mjesecima maltretirao pa ubio, a u Bosni i Hercegovini je muškarac na Instagramu uživo prenosio femicid. Na ovim područjima vodi se otvoreni rat protiv žena i to se više ne skriva. Dok Estee Williams govori da je ključ sretnog života pronaći pravog, zdravog, maskulinog muškarca, kršćanskih vrijednosti koji te, ako ti se posreći, neće zlostavljati, čitam niz komentara muškaraca koji prebacuju odgovornost na žrtvu i koji brane muško nasilje. Pokret tradwife utječe i na mlade žene u Hrvatskoj jer su internetski trendovi globalna stvar. Na svojem Instagramu vidim sve više poznanica i prijateljica koje govore da sanjaju o sporijem životu kućanice, koje u opisima svojih profila govore da su buntovne jer su konvencionalne, koje ističu da su im Bog, Muž i Obitelj najveće strasti. Svima njima, svim tradwives na društvenim mrežama preporučila bih da pročitaju knjigu Betty Friedan “The Feminine Mystique” koja je izdana još 1963. godine kao neposredni odgovor na 1950-te, vrijeme koje tradicionalistice glorificiraju.
U svojoj knjizi, jednom od ključnih publicističkih djela 20. stoljeća koje je pokrenulo drugi val feminizma, Betty Friedan analizira nezadovoljstvo kućanica svakodnevnom rutinom koristeći termin „problem bez imena” jer u očima čitavog društva u pedesetima činilo se zaista da problema nema.
Friedan je prva zagrebala ispod površine i ukazala na nezdravu ulogu kućanice koja se nameće ženama putem časopisa i tv reklama, a danas putem Tik Toka, Youtubea i Instagrama. Betty Friedan piše kako se svaka supruga iz predgrađa muči dok sama „namješta krevete, kupuje namirnice, bira prekrivače, jede sendviče od maslaca s kikirikijem sa svojom djecom, vozi ih na treninge i peče kolače. Po noći leži pored svoga supruga bojeći se samoj sebi postaviti ono tiho pitanje: Je li to sve?" Friedan objašnjava kako je nakon Drugog svjetskog rata velikom broju samostalnih zaposlenih žena američko društvo nametnulo ulogu kućanice koja je opasna. “The Feminine Mystique”, „Ženska mistika“, ni šezdeset godina kasnije nije prevedena na hrvatski jezik. Knjiga ima puna psiholoških, socioloških, povijesnih i ekonomskih referenci, oštro kritizira poslijeratnu konzumerističku kulturu i tadašnje obrazovanje žena. Govori o bolnom izboru između ljubavi prema domu i djeci i „ostalih ciljeva i svrha u životu.” Često je cijena koju su žene plaćale za odabir ovog posljednjeg bila samoća. Friedan je pisala o osjećaju zarobljenosti i depresije koji je vladao među kućanicama te ere, o ženama od kojih se očekivalo samo da rađaju djecu i kuhaju večere, te se brinu o svojem suprugu, glavi obitelji od čije plaće žive.
U 1950-tima žene su često patile od anksioznosti i depresije, liječnici su im prepisivali lijekove bez ikakve psihoterapije, a muškarci su imali pravo prisilno ih smjestiti u mentalne institucije. Friedan je smatrala da žene mogu puno više od mijenjana pelena i glačanja košulja, da one mogu promijeniti svijet, samo kada bi se oduprle sili koja nema ime. Danas, šezdeset godina poslije, ta sila ima ime i možete ju naći pod hashtagom #tradwife.
