Nedavno sam napunila 46. Najbolje godine. Dovoljno mlada da još mogu sve što poželim, dovoljno stara da znam procijeniti što je bolje ne poželjeti. No da bih u miru uživala u blagodatima srednjih godina moralo mi se posrećiti u ključnoj stvari – u tome da nisam svjetski poznata, vanserijski uspješna prekrasna žena. Kako je to sreća, pitate se? Odgovorit će vam Meg Ryan.
Meg je naime nakon osam godina stanke objavila novi film u kojem glumi uz još jednu veliku zvijezdu devedesetih, Davida Duchovnyja. Ta činjenica međutim pretjerano ne zanima opću javnost i medije. Ne, izlazak filma (koji ova fantastična žena i režira) ne prate naslovi tipa „Povratak kraljice rom-coma“, nego „Jao, na što liči Meg Ryan“. Otvaram jedan takav članak, u njemu je trailer filma i ništa mi nije jasno jer vidim da Meg (61) izgleda fenomenalno. Čitam dalje i dolazim na originalan članak New York Posta koji se sastoji od nabrajanja komentara nekih ljudi na X-u (Twitteru) o njenom izgledu. „Sjajno je vidjeti Meg Ryan natrag na ekranu, ali Bože, voljela bih da nije toliko petljala po svom licu“, piše tako zabrinuta korisnica. „Volim Meg Ryan, ali što se dogodilo s njezinim licem?“, javlja se druga. “Neću dati ništa raditi na svom licu. Svi oni u određenom trenutku počnu izgledati isto. Jadna Meg Ryan na primjer. Bila je tako slatka", samouvjereno će treća. Kao da ju je itko pitao.
Dala sam si truda pogledati koje su to meni nepoznate, ali očito važne osobe kad ih citira New York Post. Pogađate – nitko. Dok ne brine o izgledu Meg Ryan, prva recimo pasionirano trasha Meghan Markle. Dobro ajde, bar je konzistentna u kritiziranju drugih žena. Gledam profile i ostalih dušebrižnica. Nitko nije poznatiji od Meg, nitko ne izgleda bolje od Meg, nitko nije uspješniji od Meg… Nitko je izgleda ključna riječ za sve ljude koji bave kritiziranjem izgleda poznatih žena jer ljudi koji su netko imaju pametnija posla. Ali kad mediji žele poniziti uspješne žene, dobar je i nitko da se složi članak.
Nije neka novost da živimo u društvu u kojem se vrijednost žene mjeri ljepotom, a muškarca kapitalom. Ta je računica krajnje nepovoljna za žene jer kapital s vremenom raste, a ljepota – ona vanjska – blijedi. Stoga žena u nekim godinama, kad prestane biti lijepa po standardima Leonarda DiCaprija, polako gubi svoju funkciju u društvu. Što ćemo s tobom ako te ne možemo gledati? Nećemo te valjda slušati?
Žene koje nisu u prvoj mladosti posebno bodu oči nevinog puka pred ekranima. Dok voditelji na televizijama bez problema dočekaju penziju, voditeljice se većinom zamjenjuju mlađim primjercima čim pređu pedesetu. O filmovima, serijama i kazalištu da ne govorim. Koliko dobrih glavnih rola je napisano za žene u srednjim i starijim godinama? Otprilike onoliko koliko ih i produciraju te iste žene. Koliko znate popularnih pjevačica starijih od 50, a da tako i izgledaju? Ja ni jednu. Žena koja se bavi javnim poslom nema puno izbora. Mora održavati mladolik izgled estetskim intervencijama, inače će naprosto izgubiti atraktivnost, a s njom i izvor prihoda. Pritom to mora raditi laserskom preciznošću jer ne daj bože da „pretjera“, uznemirit će duhove društvenih mreža. Ako ste pak mislili da je rješenje da naprosto prirodno stari, stvarno ste smiješni. Pa tu će joj se tek rugati jer je sijeda, debela i/ili nenašminkana (vidi pod Kelly McGillis). Ako se povuče iz javnosti kao Brigitte Bardot, nije normalna. Ako ostane u javnosti kao Madonna, nije normalna. Ako stavi filere, nije normalna. Ako ne stavi filere, nije normalna. Starenje je igra u kojoj žene jednostavno ne mogu pobijediti. Neovisno o tome koliki su uspjeh u životu postigle, koliko novaca zaradile, kakva umjetnička djela iza sebe ostavile, društvo će ih cijeli život promatrati kroz prizmu izgleda kao ključnoj mjerila njihove vrijednosti i jedva će dočekati da taj isti izgled kritizira.
Problem je u tome sto je kritiziranje izgleda poznatih žena čisti victim blaming. Prvo te društvo natjera da imaš estetske zahvate, a onda te to isto društvo kritizira što si im se podvrgnuo. Jednako te tako kritizira i ako nisi. Da skratim priču, lijepim i uspješnim ženama je starenje naprosto zabranjeno.
Žene se ne operiraju jer nemaju pametnija posla, nego zato da bi opstale u industriji i društvu koje od njih zahtijeva da ostanu vječno mlade. Dakle to im je nametnuto. Ne samo njima, nego svim ženama, a onima kod kojih je izgled bitan u poslu najviše. I sad ćemo ih kritizirati jer nepoznat netko misli da su stavile previše filera u obraze? Zato što slijede pravila koja smo im mi nametnuli? Pa to je čisto zlostavljanje. I tko smo mi uopće da negativno komentiramo izgled drugih žena, žena koje su k tome tisuću puta uspješnije od nas?
Zašto žene s fenomenalnim karijerama o kojima svatko od nas može samo sanjati svodimo na dijelove lica? Zašto ih kritiziramo što god napravile? Koji je korijen te kritike? Svake kritike? Tužan pokušaj da se mi sami osjećamo bolje u našim jadnim životima. I naravno, mizoginija.
Jer ovdje se ne radi o teretu slave na koji si pristao zajedno s beneficijama, neovisno o spolu. Radi se jedino i isključivo o tretiranju žena kao objekata koji vrijede samo onoliko koliko se njihovo lice i tijelo u datom trenutku sviđa nekome na Twitteru.
Nedavno su izišle paparazzo fotke Jacka Nicholsona koji izgleda kako bi izgledao svatko od nas da smo Jack Nicholson i netko nas nepozvan uslika kod kuće – raščupane kose, u odjeći za po doma, s licem i tijelom čovjeka od 86 godina. Naslov članka uz te fotografije je također bio u stilu „Pogledajte kako Jack Nicholson loše izgleda“, a uslijedili su dakako i komentari čitatelja. Međutim, za razliku od slučaja Meg Ryan, ovdje se nakon prvotnih „Isuse bože, na šta to liči“ vrlo brzo našao prvi glas razuma koji je napisao „Šta ga briga kako izgleda? To je Jack j****i Nicholson. Može izgledati kako god želi.“ I svi su ušutjeli. Prvo, zato što je čovjek u pravu. Drugo, zato što Jack nije Jackie. Ne pamtim da sam ikada igdje pročitala „Šta je briga kako izgleda? Čovječe, to je Nicole Kidman. Može izgledati kako god želi“. Nisam, niti ću, jer za žene vrijede druga pravila. E pa vrijeme je da ih mijenjamo.
Danas, kada svatko ima pravo na samoodređenje u svakom smislu - rod, spol, seksualna orijentacija, što god – i nitko to nema pravo kritizirati, jedna žena nema pravo odlučiti kako će izgledati? Sad je stvarno bilo dosta. Prestanimo kritizirati izgled poznatih žena. Ako nemaš ništa lijepo za reći, šuti. I prve s tim moramo početi mi žene jer to što danas prolazi Meg, Nicole ili bilo koja poznata žena, proći ćemo i mi same, samo nas neće kritizirati New York Post, nego susjeda s trećeg kata ili Krešo iz razreda na proslavi 30 godina mature. Neovisno o tome što smo u tih 30 godina postigle u životu.
Taman dok završavam ovaj tekst stiže članak o Kate Moss s naslovom „Biste li je prepoznali? Slavna manekenka uhvaćena nakon izlaska, u torbici je skrivala bocu votke.“ Znate što? Boli me đon kako izgleda i što nosi u torbici Kate Moss. Čovječe, to je Kate Moss. Može izgledati kako god želi i nositi što god želi. Jedino mi je žao što i ja nisam s njom u tom izlasku.
