Kad su prije desetak godina u javnost procurile eksplicitne, privatne fotografije nekoliko holivudskih glumica, imala sam više rasprava s tadašnjim dečkom o toj problematici. Bila je 2014. i bio je to jedan od najvećih skandala takve vrste jer su fotografije „procurile“ u javnost preko iClouda brojnih slavnih osoba, uglavnom žena. Moj je dečko bio uvjeren kako su glumice bile same krive za to jer „da nisu imale takve fotke, ne bi se dogodilo“, kao i da su „ morale znati da se to može dogoditi“. Bila sam šokirana takvim stavom, a izjava Jennifer Lawrence povodom skandala posebno mi je ostala u pamćenju. Nijednom se nije ispričala, naprotiv; napisala je kako su fotografije nastale za njezinog tadašnjeg partnera s kojim je bila u lijepoj i podržavajućoj vezi i ne srami se što ih je snimila i poslala.
Bilo je nevjerojatno čitati tu izjavu jer je upravo poništila namjeru onoga tko je pustio te fotografije u javnost. Cilj osvetničke pornografije uvijek je ponižavanje žrtve – a iz brojnih istraživanja jasno je da se u oko 90% slučajeva radi o ženama – kao i uništavanje reputacije.
Tako npr. istraživanje znanstvenica sa Sveučilišta Florida International pokazuje da su žene češće bile žrtve osvetničke pornografije, kao i da su rjeđe počiniteljice nego muškarci, a one koje su doživjele prijetnje ili dijeljenje njihovih intimnih snimki imaju niže samopouzdanje i općenito slabije mentalno i fizičko zdravlje od onih koje nisu bile žrtve. Jedan od zaključaka je da osvetnička pornografija, odnosno prijetnja njome imaju sličan učinak na cjelokupno zdravlje osobe kao i seksualno zlostavljanje i napad.
Revenge porn u ovih je desetak godina tehnološki napredovao, ako to možemo tako reći, i došli smo do toga da se ne dijele nečije privatne eksplicitne fotografije, nego se stvaraju pomoću AI-a. Govorimo o tzv. deepfake sadržaju; fotografijama ili audiovizualnom sadržaju stvorenom kroz alat koji koristi umjetnu inteligenciju temeljenu na strojnom učenju. Taylor Swift posljednja je slavna osoba kojoj se to dogodilo; pornografske fotografije s njezinim licem preplavile su društvenu mrežu X, nekadašnji Twitter. Bilo je, naravno, brzo jasno da se radi o deepfakeu, odnosno da to nije zapravo Taylor na fotografijama, nego je netko iskoristio njezine fotografije kako bi stvorio ovakav sadržaj pomoću nekog od vrlo dostupnih i jeftinih, ako ne i besplatnih programa. Takvi su programi nerijetko specifično stvoreni za generiranje eksplicitnih fotografija ili videa i sve su popularniji. Za njih ne trebate praktički nikakvo informatičko znanje, ali ako ga imate u poziciji ste da takav sadržaj ne samo stvarate, nego i prodajete. Što se tiče Taylor, prvo su njezini fanovi sustavom prijavljivanja uklonili dobar dio spornih fotografija s X-a, a onda je i sama društvena mreža uskočila i onemogućila pretraživanje pojma #TaylorSwift kako bi spriječili daljnje širenje fotografija. Američka pjevačica nije ni prva ni jedina kojoj se to dogodilo, a definitivno, nažalost, neće biti ni posljednja. I ne govorimo samo o slavnima, koji ipak imaju neku zaštitu, iako je šteta već počinjena, nego o svima nama, ženama diljem svijeta, masovnim žrtvama osvetničke pornografije.
Donedavno je, dakle, „opravdanje“ počinitelja bilo: „Sama si je kriva jer je uopće napravila takve fotografije“, kao što je i „opravdanje“ za silovanje nerijetko duljina suknje. Što će biti ekvivalent tim „opravdanjima“ za deepfake osvetničku pornografiju? „Sama si je kriva što postoji kao žena u javnosti?“ Nije stvar ni javnosti kao medija, nego javnog prostora u opoziciji sa „svoja četiri zida“. Jer dovoljno je da ste dio društvenog života u fizičkom i online svijetu pa da netko zlonamjerno, iz ljutnje ili tek čiste obijesti iskoristi vaše fotografije za uništavanje vašeg života.
A jednom kad se to dogodi, šteta je učinjena i nepopravljiva je. Već svi znamo da kad je jednom nešto na internetu, zauvijek je tamo. Kad je netko jednom vidio te fotografije, bile one lažne ili ne, ne postoji način da ih od-vidi, unseena, izbriše iz glave. Tu su.
Nakon skandala s lažnim fotografijama Taylor Swift najavljeno je kako će se u SAD-u pooštriti zakoni o deepfake sadržaju, a na gotovo globalnoj razini počelo se pričati o tome kao ozbiljnom problemu čije ćemo ozbiljnosti tek postati svjesni.
Ako možemo to tako reći, ipak imamo sreće što živimo u Europskoj uniji pa je u hrvatski Kazneni zakon još 2021. uvedeno više novih kaznenih djela koja se tiču upravo zlouporabe snimaka i fotografija eksplicitnog sadržaja, a osim toga dodan je i članak koji se odnosi na deepfake materijale; „Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko uporabom računalnog sustava ili na drugi način izradi novu ili preinači postojeću snimku spolno eksplicitnog sadržaja i tu snimku uporabi kao pravu te time povrijedi privatnost osobe na toj snimci.“
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova koje smo dobili, u 2023. godini u Hrvatskoj je prijavljeno 34 kaznena djela „zlouporabe odnosa povjerenja i bez pristanka snimane osobe učini dostupnim trećoj osobi snimku spolno eksplicitnog sadržaja koja je snimljena uz pristanak te osobe za osobnu uporabu i na taj način povrijedi privatnost te osobe“, a d toga ih je 27 razriješeno. Što se tiče deepfakea, odnosno snimaka koje su preinačene i upotrijebljene kao prave, samo u prošloj godini zabilježeno ih je 8, a 5 ih je razriješeno, odnosno pronađeni su počinitelji. I to su samo prijavljeni, jer znamo kako funkcionira sram u tim situacijama, a znamo i kako funkcionira ucjenjivanje.
Izvor: Unsplash
Kazne su prilično mizerne; za zlouporabu se dobije do jedne godine zatvora, dok je za raspačavanje predviđeno tri godine zatvora. Praksa je nešto drugačija, što znamo iz prošlogodišnjeg slučaja koji je dospio u javnost početkom siječnja, kad su dvojica mladića bez pristanka fotografirala poznanicu koja je bila pod utjecajem alkohola i u nesvijesti. Skinuli su je i fotografirali njezino golo tijelo, za što su dobili svaki po osam mjeseci uvjetne kazne. Navodno nisu raspačavali snimke, što ih je spasilo veće kazne.
Iz MUP-a su nam dodatno napisali i koja će se pitanja postaviti žrtvi u slučaju prijavljivanja nekog od ovih kaznenih djela, a to su: Kada i gdje su snimke snimljene, jesu li snimke snimljene sa ili bez njezinog pristanka i znanja te tko ih je snimio i kojim točno uređajem za snimanje.
„Što točnije žrtva može opisati ove i ostale okolnosti, to će dokazivanje ovog kaznenog djela biti lakše“, rekli su nam iz MUP-a RH.
Iako je pozitivno to što postoji zakon i propisana kazna za ova kaznena djela, činjenica je da na Zapadu legislativa ide prema oštrijim mjerama jer se pokazalo kako postojeće naprosto ne rade ono što bi trebale, odnosno broj prijavljenih slučajeva osvetničke pornografije je stalno u porastu, što se pripisuje sve jednostavnijom tehnologijom koju mogu koristiti svi, bez ikakvog informatičkog znanja.
Znamo, ipak, da sama po sebi tehnologija nije ni dobra ni loša; upravo je onakva kakvi smo mi, kakvo je društvo u kojem živimo. Je li onda zaista čudno kad vidimo da se najnovija, potencijalno revolucionarna tehnologija koristi protiv žena? A neovisno o tehnologiji, namjera je uvijek bila ista – da nas se ponizi i posrami, kao što je razlog uvijek bio isti i uvijek je bio jezivo banalan – samo postojanje žena. Bilo da nosimo minice ili široke hlače, šminkamo se ili ne, glasne smo ili šutimo.
Još nije pronađena adekvatna kazna koja bi rehabilitirala mržnju prema ženama.
