Gledala sam neki dan Fool me once na Netflixu. Jedna scena: kaže ona njemu – "Don't be a dick", a naši to prevedu kao – "Ne budi pizda". U redu, ako dick semantički shvatimo kao jadan, slab, ali zašto je ekvivalent na hrvatskom - pizda? Mogli su napisati – n"e budi šu**k", na primjer, a ne da ženski spolni organ odigra ulogu slabića. Tog istog dana išla sam s rođakinjom (28) na kavu. Usput smo sreli neku njezinu prijateljicu, koja joj je dobacila - "što ima, pič**?" Da je njezina mama tada bila s nama, sigurno bi okrenula očima na lakoću kojom su se njih dvije dobacivale riječju pič** – usput mi je rekla rođakinja. Mama ju inače stalno kritizira zbog lakoće kojom koristi - pič** u raznim small talkovima s prijateljicama. S generacijskog stajališta – dok je jednima uporaba riječi pič** normalna, drugima je to gotovo opipljiva nelagoda i nemoć. Doduše, pič**' ili 'piz**' kada se koriste za označavanje osobe, a ne dijela tijela, koriste se puno opuštenije. I to u raznim kontekstima – od pejorativnog, dakle umanjujućeg i ponižavajućeg, do solidarnog i privrženog, kao u slučaju rođakinje i njene prijateljice.
Što je onda moć, a što nemoć i kakve ima veze s tim naš govor u kojem koristimo genitalije? U svakom slučaju, budući da mi je jezik struka i da se bavim komunikacijom, već i površnim pretraživanjem interneta u tom trenutku postajem svjesna kako postoji premalo tekstova o (ne)moći komunikacije s referencama na genitalije.
U tom kontekstu, razmišljam dalje o tome kako zapravo govorimo kada govorimo o spolnim organima. I to u nekim opuštenim, ili manje opuštenim situacijama, s prijateljima, poznatima, općenito u nekim neformalnim kontekstima, u kojim nema intimnih povezanosti niti namjere zavođenja. Je li nelagoda pri izgovaranju imena za ženski (ili muški) spolni organ u takvim situacijama kod svih jednako opipljiva? Tko imenuje spolni organ svojim imenom ili ipak radije posegne za nekom, na primjer prostornom metaforom poput – 'tamo dolje' ili samo 'dolje'? Ili zapravo neodređenim imenovanjem poput 'ona stvar'. Sram, nelagoda ili što god bio uzrok – ali žene kada govore o svom spolnom organu u takvom razgovoru nerijetko posegnu za nekim eufemizmom – poput 'pipica', 'pepica', 'breskvica', 'gospoja', 'gospođica', čula sam da neke žene koriste i izraze poput 'čuča', 'čkapi', 'cupi', 'koka', 'mačkica', 'ribica', 'micek' i sličnim imenima ili čak osobnim imenima. Ima tu stvarno svašta.
Ima naravno eufemizama i kada je riječ o muškom spolnom organu – od 'pipi', 'nunica', 'kobasica', 'banana', 'gospodin Savršeni', 'pišo', 'najbolji prijatelj', 'veliki frend', 'njegovo veličanstvo', 'veseljko“, 'rog' ili možda 'žalac'. Čini mi se da su žene tu opet zapravo više metaforične, neovisno o čijem spolovilu govorile. No kao rezime – svijet eufemizama, kada je riječ o govoru o našim dijelovima tijela, buja zbog implicitnog ili eksplicitnog kontekstualiziranja seksualnosti. U maniri 'one/onog čije se ime ne smije izgovoriti', o spolnim organima pred prijateljima i poznanicima nerijetko utišanim glasom komuniciramo zapravo sram, nelagodu i sve popratne emocije spram objekta govora. Jer, pobogu, imenovanje spolnih organa implicira razgovor o seksualnosti, a to je za mnoge još uvijek snažan tabu. Ako se uopće nađu u rečenici, u tom se slučaju priča povede o pipiju i pipici. Na primjer, dakle.
Boli me 'pipi' ili Odi u 'pipicu' materinu – možda katkad i opsujemo tim eufemizmima. Ili ipak ne? Jer kada se psuje i koristi vulgarizme, posebno seksizme, tada su ljudi uglavnom jasniji. Ne umanjuju, ne skrivaju imena spolnih organa niti čina spolnog odnosa. Nema bijega od konteksta, a time i stavova, ponašanja i stereotipa koje baštinimo – jer jezikom prenosimo predodžbe koje su u jezik upisane. A uzgred rečeno, Pavel Pilch (2011) navodi kako je u hrvatskom registru psovki dominantan glagol j**ti, a što se tiče leksema iz rodbinskih poveznica – dominantno se koriste riječi mati i majka, implicitno ili eksplicitno.
U nekim slučajevima, psovanje, vulgarizmi i seksizmi dio su potvrde određenog bizarnog, buntovnog ili brutalnog, odnosno nasilnog imidža. Tko zna kakve bi rezultate dobio netko da detaljno analizira diskurs nasilnika ili pretakanje raznih regionalnih psovki, vulgarizama ali i seksizama gejmera, youtubera i inih u registar slenga (nekih) mladih ljudi.
Vulgarizmi su, u svojoj osnovi, riječi povezane s društvenim tabuima, što otvara prostor za (ne)moć u komunikaciji s drugim ljudima, naravno. To je pritom danas ozbiljno uznapredovalo. Ako kod kuće imate tinejdžere koji su možda gejmeri ili prate nekog (regionalnog) repera, youtubera ili gejmera, možda se ponekad zaledite zbog lakoće kojom u društvu s prijateljima koriste brutalne, metaforične ili barem bizarno zvučeće psovke, etiketiranja ili vulgarizme. Tri su neizostavna tabu područja, pa tako i izvor inspiracije za lokalne i regionalne vulgarizme u popularnoj kulturi - genitalni organi, izmet i seksualne aktivnosti – nerijetko se u pjesmi i YouTube streamu može čuti - 'Majku ti j**em, meni ćeš sr**i!'. Naglašavam da sam ovdje neku prenijela suptilan primjer. Dovoljno je poslušati samo neke (izostavljam svjesno primjere) da se i sami uvjerite što je standard, i zašto (neki) mladi danas tako olako gađaju psovkama, vulgarizmima, seksizmima – bez da zapravo to previše ozbiljno doživljaju (pretpostavljam), a kamoli razmišljaju kakva sve značenja takve rečenice zapravo nose.
I da se za kraj vratim primjeru s početka. Zanimljivo je kako se jezik razvija i mijenja. U primjeru iz serije 'Fool me once', gdje se engleska riječ 'dick' prevodi kao 'pizda' u hrvatskom jeziku, na sceni je igra semantičkih nijansi i kulturnih konotacija. U hrvatskoj kulturi, očito je da riječ ženskog spolnog organa može imati jači pejorativni naboj, pa se stoga češće koristi – 'pizda' za karakterno slabu osobu. Kroz jezik se dakle prenose i održavaju stereotipi i predrasude, kako u eksplicitnom, tako i u suptilnom i neprimjetnom obliku. Jezik je sustav simbola koji oblikuje naše percepcije i komunikaciju. Ako su ti simboli opterećeni predrasudama, mišljenje i (jezično) djelovanje odražava ta uvjerenja i predrasude. Društvo, u kojem je sramota ili nelagoda otvoreno govoriti o intimi u poznatim i prijateljskim okruženjima, ali nije sramota umanjivati, vrijeđati i nadjačavati se međusobno referencama na genitalije zapravo je društvo koje za početak treba početi promišljati i razgovarati o tome je li to društvo na putu prema gore ili prema dolje.
